Naše ponašanje zadaje planeti Zemlji velike zadatke. Tokom XX veka svet je povećao potrošnju fosilnih goriva 12 puta i koristio je 34 puta više materijalnih resursa. Prema predviđanjima futurista, potražnja za namirnicama, hranom za životinje i vlaknima može porasti za 70% do 2050. godine. Ako nastavimo da koristimo resurse trenutnom stopom iskorišćenja, trebaće nam više od dve planete da nas održe. Zemljište se danas sve više zagađuje jer se zbog naglog rasta populacije i ubrzanog ekonomskog razvoja sve intenzivnije iskorišćava i to kako za proizvodnju hrane, tako i kao izvor osnovnih sirovina. Istovremeno se na zemljište odlaže veliki deo otpadnih materija koje nastaju u mnogobrojnim ljudskim aktivnostima. Sve ovo utiče na normalno funkcionisanje zemljišta te dolazi do njegovog zagađenja i različitih oblika oštećenja.
Zagađivanjem zemljišta može da dođe njegove degradacije, destrukcije ili pak do privremenog ili trajnog potpunog isključenja zemljišta iz funkcije. Zagađujuće supstance koje se mogu naći na površini tla u unutrašnjim slojevima mogu biti proizvod prirodnih i ljudskih (antropogenih) aktivnosti na Zemlji. U prirodne izvore zagađenja ubrajaju se: nalazišta ruda, mineralizacija, stena specifičnog sastava, šumski požari, vulkani, zemljotresi, oluje i peščane oluje, erozije, olujne kiše, poplave. U antropogene izvore zagađenja ubrajaju se: rudarstvo, industrija, poljoprivreda, urbanizacija i komunalne aktivnosti, saobraćaj i transport, šumski požari koje su izazvali ljudi, poplave, erozije. Kada zagađujuće materije dospu u zemljište na bilo koji od navedenih načina, njihova dalja sudbina zavisi od niza fizičkih, hemijskih i bioloških faktora, čiji se uticaji prepliću. Kao posledica raznih delovanja uzroka zagađenja- kontaminacija, mogu se izdvojiti sledeći procesi, odnosno posledice:
- biološka kontaminacija podrazumeva unošenje u zemljište raznih parazita, virusa, bakterija, gljivica i , koji borave u zemljištu i direktno ili indirektno mogu preko biljaka zaraziti životinje i ljude;
- hemijska kontaminacija koja podrazumeva unošenje u zemljište raznih štetnih organskih i neorganskih materija u raznim oblicima (čvrstom, tečnom, gasovitom), kao što su: teški metali, organski polutanti, radionuklidi, pesticidi, mineralna đubriva i Najveća kontaminacija se obično odvija u područjima industrijskih zona i neposrednoj blizini saobraćajnica i deponija otpada.
- antropogena degradacija predstavlja oštećenja zemljišta u funkciji njihovog redovnog korišćenja u biljnoj Nastaje kao rezultat neracionalnog korišćenja zemljišta, a manifestuje se kroz: oštećenje strukture zemljišta, zbijanje, smanjenje fiziološke dubine, pojave površinske i brazdaste erozije, klizišta i smanjenja plodnosti zemljišta.
Procenjuje se da se svakoga dana "uništi" 275 hektara poljoprivrednog zemljišta u Evropskoj uniji.[1] Većina svetskog zemljišta je u zadovoljavajućem, lošem ili izuzetno lošem stanju. Primera radi, u zemljama EU situacija je sledeća: u Italiji je oko 45 procenata obale izbetonirano, a za Španiju naročit problem predstavlja isušivanje tla. Sa druge strane u zemljama istočne Evrope izražena je erozija tla, pa tako oko 35% zemljišta Poljske je preterano kiselo, a u 40% litvanskog zemljista zabeležena je visoka koncentracija teških metala. Približno 45% zemljišta u Evropi ima veoma nizak sadržaj organske materije (0 – 2% organskog ugljenika)[2] i 45% zemljišta ima srednji nivo (2 – 6%). Problem je naročito izražen u zemljama na jugu Evrope ali isto tako i u delovima Francuske, Britanije, Nemačke i Švedske.
U prvoj dekadi XXI veka, Ministarstvo za životnu sredinu i vode Republike Bugarske uvelo je program praćenja zagađenja zemljišta koji u potpunosti odgovara zahtevima EK (Evropska komisija) i EEA (Evropske agencije za životnu sredinu) sa dobrim praksama u mnogim evropskim zemljama, kao i sa nacionalnim zakonodavstvom. Program monitoringa organizovan je u 3 nivoa:
- Prvi nivo se odnosi na procenu stanja zemljišta u skladu sa sledećim pokazateljima: sadržaj 9 teških metala i metaloida, ukupnog azota, fosfora, organskog ugljenika, aktivna reakcija zemljišta (pH), elektroprovodljivost, nitratni azot, ukupni ugljenik i postojani organski zagađivači.
- Drugi nivo je orijentisan na regionalne manifestacije degradacionih procesa, kao što su zakiseljavanje, salinizacija i erozije, sabijenosti zemljišta (projekat Corine Land Cover).
- Treći nivo je usmeren na identifikaciju i inventarisanje (popisivanje) lokalnog zagađenja zemljišta.
Periodičnost praćenja i popisivanja različita je u zavisnosti od praćenih procesa. Ispitivanja uzoraka zemljišta vrše se u 15 regionalnih akreditovanih laboratorija EEA.
Na teritoriji projekta je uticaj antropogenog faktora na zagađnje zemljišta veoma izražen kroz nepravilnu obradu zemljišta, loš izbor poljoprivrednih useva i zasada, forsiranje useva koji se okopavaju na nagnutim terenima, krčenje šuma drugi faktori doveli su do erozivnih procesa. Erozijiom se odnose velike količine najplodnijeg zemljišta, smanjuje njegova produktivna sposobnost, a pogoršavaju postepeno i klimatske prilike i ugrožava životna sredina.
[1] www.agroklub.rs:EU svakog dana izgubi 275 hektara poljoprivrednog zemljišta!?
[2] www. poljoprivreda.info: Karolić, R.: Borba za oranice (I): Degradacija poljoprivrednog zemljišta u Evropskoj uniji.
2.1 Faktori ekološke opasnosti koji utiču na zemljište
Kvalitetno zemljište bitno je za poljoprivredu i sistem proizvodnje hrane, pa je kao takvo od od vitalne važnosti za budućnost hrane i poljoprivrede. Svako urušavanje zemljišta u bilo kom obliku ugrožava budućnost izvora hrane ali i čovečanstva.
Degradacija zemljišta se može se javiti u više oblika kao posledica intenziviranja različitih ljudskih aktivnosti, kao što su: erozija, zakiseljavanje (acidifikacija), zbijenost, salinizacija, desertacija.
Erozija je najrasprostranjeniji i najteži oblik degradacije zemljišta. Kretanjem po površini zemljišta vetar ili voda svojom kinetičkom energijom pokreću površinske čestice zemlje i pomeraju ih sa jednog mesta na drugo.
Nekada je erozija bila prirodan proces u kome je količina odnešenog zemljišta bila jednaka količini novostvorenog zemljišta te je služila za podmlađivanje zemljišta. U poslednje vreme proces erozije je ubrzan zbog intenzivne seče šuma, uništavanja vegetacije, nekontrolisane ispaše i neadekvatne obrade zemljišta. Osnovni razlog zbog koga se gubi i smanjuje prostranstvo obradivih površina je, pre svega, erozija, zbog koje se godišnje praktično gubi 25.000 hektara samo na tlu Srbije, dok u svetu se smatra da erozija godišnje „pojede“ više od 50 miliona hektara. Borbu sa erozijom i bujičnim poplavama treba shvatiti ozbiljno, jer su u pitanju štete ogromnih razmera. Srbija spada u red zemalja koje su veoma ugrožene erozijom jer su mnogi krajevi potpuno stali bez rastresitog pokrivača.
Zbijenost se najčešće javlja zbog pogrešne upotrebe različitih poljoprivrednih mašina u toku pripreme zemljišta za gajenje biljaka.
Zemljište gubi poroznost, smanjuje se količina vode i vazduha u njemu, ugrožava biodiverzitet, pa samim tim i kvalitet zemljišta.
Salinizacija je proces kada duži vremenski period preko zemljišta prelazi voda sa visokom koncentracijom soli te dolazi do njenog nagomilavanja posle evaporacije (isparavanja) vode.
Visoke koncentracije soli u zemljištu utiču nepovoljno na razvoj biljaka.
Desertacija predstavlja posledicu interakcije nepredvidljivih klimatskih varijacija i neodgovarajućeg korišćenja zemljišta, te dolazi do nestanka ili oštećenja biološkog potencijala zemljišta.
Zemljište se vremenom zbog ireverzibilnosti procesa pretvara u pustinjsko zemljište.
Zakiseljavanje – Acidifikacija nastaje kao posledica prekomerne upotrebe azotnih đubriva u poljoprivredi, isušivanja zemljišta i aerozagađenja i ovaj prirodni proces u poslednje vreme je ubrzan. Vremenom acidifikacija dovodi do smanjenja plodnosti zemljišta i promene njegovog puferskog kapaciteta.
Poslednjih decenija kao veoma opasan neprijatelj zemljišta pojavile su se takozvane “kisele kiše” odnosno „kiseli talog“. Smatra se da je njime natopljeno preko 10 miliona hektara u Evropi i Severnoj Americi. Po definiciji kisele kiše su atmosferski kiseli talog u formi kiše. Još preciznija definicija je da su kisele kiše padavine koji imaju veću kiselost (manje pH) od uobičajenih kiša koje padaju u nezagađenim regionima Zemlje. Termin kiseli talog obuhvata celokupnu kiselu precipitaciju koja zahvata gasove, čestice kao i tečnu fazu tako da se u kiselom talogu nalaze sve kisele supstance iz atmosfere. Zato se trivijalni naziv „kisele kiše“ sve više zamenjuje mnogo pravilnijim „atmosferski talog“ koji obuhvata sve kisele supstance kao i sve druge zagađivače koji se nalaze u atmosferi.
Tako, na primer, merenja kiselosti kišnice u Severnoj Americi dostizala su vrednosti od pH 3, a najniža vrednost za pH kišnice u SAD ikada izmerena je bila 2,1 i to severnim delovima SAD 1964. godine. U Evropi najniža vrednost ikada izmerena bila pH 2,4 u Škotskoj 1974. godine.[1] U Srbiji, u Boru kiselost kiše takođe dostiže veoma male pH vrednosti između 2 i 3. Uzgred, nezagađena kiša je, takođe kisela, ali je njena pH vrednost je oko 5,6.
[1] https://www.chem.bg.ac.rs: Gržetić, I.: Atmosferski talog i kisele kiše
2.2 Zagađivači tla: uzroci i efekti u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom periodu
Za razliku od ostalih medija životne sredine (voda, vazduh) zemljište je statično i ima veliki kapacitet da prihvati velike količine polutanata koji ostaju u njemu dugi niz godina. Zbog toga su efekti zagađenja dugo skriveni i potreban je neki okidač da bi se polutanti iz zemljišta prebacili u druge medije životne sredine. Najveći izvori zagađenja zemljišta su danas industrija, domaćinstva i poljoprivredna proizvodnja.
Teški metali se prirodno nalaze u zemljištu ali su u poslednje vreme njihove koncentracije u zemljištu naglo porasle zbog mnogih različitih ljudskih aktivnosti. U zemljištu metali su obično vezani za mineralne čestice odakle se otpuštaju pod određenim uslovima (npr. kod acidifikacije zemljišta). Mogu da se uključe u lanac ishrane i da deluju toksično.
Pesticidi jer je zbog intenzivne upotreba u poljoprivredi zemljište značajno zagađeno. Pesticidi su vrlo otporni (perzistetni) i dugo ostaju u zemljištu. Njihovo prisustvo u zemljištu negativno utiče na floru i faunu zemljišta, smanjuje plodnost zemljišta i dovodi do zagađenja podzemnih voda
Nitrati i fosfati, odnosno azot (N) i fosfor (P) su osnovni elementi neophodni za rast biljaka ali njihova prekomerna upotreba u poljoprivredi dovodi do zagađivanja zemljišta. Povećana koncentracija u zemljištu dovodi do zagađenja podzemnih i površinskih voda. Ukoliko se fosfor koristi u većoj količini, njegova koncentracija može biti toksična zabiljke. Primera radi, u Srbiji je 60 – 70% zemljišta siromašno fosforom. Povećanjem sadržaja fosfora, koga u zemljištu treba imati oko 20 – 30 mg, se postižu maksimalnim prinosi. U Srbiji imamo preko 2 miliona hektara gde je sadržaj fosfora u granicama 2 ili 5 mg.
Radioaktivna kontaminacija prema poreklu i izvoru zračenja može biti prirodna i veštačka. Najveći deo ukupnog zračenja koje prima čovek potiče od prirodnih izvora kao što su kosmička radijacija, zemaljska ili radijacija zemljine kore i zračenje iz radioaktivnih izvora koji se nalaze u tkivima živih bića. Zemaljska radijacija potiče od prirodnih radioaktivnih elemenata koji se nalaze u zemljištu, posebno u glinovitim podlogama i stenama i različita je na različitim delovima Zemlje, a naročito je velika iznad naslaga uranove rude. Danas se mnogo govori i piše o povećanju radioaktivnog radijuma, koji dolazi u zemljište đubrenjem veštačkim đubrivima, posebno fosforom. Prirodni fosforiti koje uvoze fabrike mineralnih đubriva sadrže radioaktivni radijum. Radioaktivne supstance se mogu akumulirati u vodi, zemljištu, sedimentima ili vazduhu, ali su koncentracije uglavnom veće u vodenim nego u suvozemnim ekosistemima, pošto je strujanje brže u vodi nego u zemljištu. S druge strane, široka primena radioaktivnosti, korišćenje nuklearne energije, ali i sve češće incidentne situacije u skorije vreme, alarmantno ukazuju na ozbiljne ekološke posledice po životnu sredinu, a samim tim i značajan uticaj na zemljište.
2.3 Primeri tehnika analize uzroka i efekta primenjenih u poljoprivredi
Osnovni pokazatelji plodnosti zemljišta su: ukupni azot, lako pristupačni fosfor i kalijum, sadržaj humusa i kalcijum karbonata, pH vrednost u vodi i kalijum hloridu. Ovi pokazatelji plodnosti su podložni promenama tokom perioda eksploatacije zemljišta u procesu poljoprivredne proizvodnje. Zbog toga je njihovo praćenje od velike važnosti za pravilno gazdovanje zemljištem. Proveru plodnosti neophodno je izvršiti svake četvrte godine.
U ovom procesu kontrole plodnosti najodgovorniji segment je proces uzimanje uzoraka zemljišta. Proces uzimanja uzoraka zemljišta sastoji se iz nekoliko faza: određivanje vremena uzorkovanja, priprema za uzorkovanje, uzorkovanje, priprema i pakovanje uzorka zemljišta.
Najpovoljnije vreme za uzimanje uzoraka zemljišta je nakon ubiranja useva. Zemljište je u tom trenutku ravno, nenarušene strukture, a kretanje po ovakvim parcelama je značajno olakšano. Uzorkovanje zemljišta može se izvršiti i u toku vegetacije, a najčešći povod je ispoljavanje karakterističnih simptoma nedostataka određenih hranljivih elementa na gajenim biljkama.
U procesu uzorkovanja zemljišta cilj je formirati prosečan uzorak prema određenim propisima i pravilima. Prosečan uzorak zemljišta uzima se sa maksimalne površine od 5 do 10 ha u zavisnosti od homogenosti parcele.
Prosečan uzorak zemljišta sa ove površine sastoji se od 20 do 25 pojedinačnih uboda i isto toliko GPS koordinata. Ponovnim povratkom na parcelu nakon 4 – 5 godina, poželjno je uzorke zemljišta uzeti sa istih pozicija kako bi se ustanovila eventualna promena u plodnosti zemljišta.
Nakon završenog procesa uzorkovanja, zemljište se mora dobro usitniti, izmešati i staviti u polietilenske ili platnene vrećice i zajedno sa etiketom sa svim potrebnim informacijama poslati u akreditovanu laboratoriju na analizu.
Na ovaj način stiču se preduslovi za dobijanje adekvatnih rezultata analiza zemljišta na osnovu kojih je moguće precizno odrediti količine mineralnih đubriva koje je potrebno primeniti i utvrditi potencijal plodnosti svake parcele.
Zaječarski okrug
Prema podacima o analizi zemljišta koje je Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja u Zaječaru, počeo da radi od 1986. i do 2010. godine odradio više od 10.000 analiza, kao i PSSS Negotin (1990. do danas), na celom području Istočne Srbije došlo je do ukupne promene plodnosti zemljišta [1]. Evidententno je stalno opadanje sadržaja humusa, krečnjaka i osnovnih makro i mikro elemenata, kao i veliko zakiseljavanje zemljišta.
Ove promene se jasno vide vide na narednom primeru. Uzorkovanje zemljišta je uradjeno na 11 lokacija, na parcelama čiji je vlasnik PD „Zaječar“ (Primer 1). Kako se najveći broj makro i mikroelemenata usvaja u pH opsegu 6 – 7, rezultati pokazuju da se od 11 uzoraka samo u 2 slučaja (uzorci 4 i 6) može govoriti o zemljištu koje omogućuje zadovoljavajuće uslove za rast i razviće gajene biljke i pozitivnu reakciju biljke na dopunske mere nege (ishrana i prihrana bilja mineralnim i organskim đubrivom).
Na osnovu rezultata hemijske analize zemljišta, u sezoni 2016/2017, a pre zasnivanja useva pšenice i suncokreta izvršene su mere popravke zemljišta. Popravak zemljišta obavljen je unošenjem 1.000 kg/ha neorganskog oplemenjivača zemljišta „pH PLUS“ (35% CaO + 13,5% MgO + 0,2% B) i 1.000 kg/ha organskog peletiranog đubriva „BioFert“ (NPK 4:3:3). Analiza zemljišta na istim lokacijama koja je urađena tokom septembra meseca (tabele u Primer 2.), a nakon skidanja useva pokazala je da su mere popravke u prvoj godini dale određeni pomak i da se mere moraju redovno obavljati u periodu od 3 do 5 godina.
Primer 1.
Rezultati hemijske analize zemljišta PD “Za ječar” na 11 lokacija u 2016. godini pre izvođenja mera popravke
Osnovna hemijska svojstva zemljišta
Lab. broj | pH | CaCO3 | Humus % |
Ukupno N % |
AL-P2O5 mg/100g |
AL-K2O |
|
in KCI | in H2O | ||||||
1 | 3,79 | 5,17 | 0,00 | 2,07 | 0,154 | 7,8 | 25,5 |
2 | 4,17 | 5,59 | 0,00 | 2,33 | 0,173 | 5,7 | 24,1 |
3 | 4,10 | 5,47 | 0,00 | 2,56 | 0,190 | 4,4 | 22,7 |
4 | 4,63 | 6,15 | 0,00 | 1,71 | 0,147 | 7,9 | 16,4 |
5 | 4,43 | 5,77 | 0,00 | 2,36 | 0,176 | 8,1 | 30,9 |
6 | 5,47 | 7,03 | 0,00 | 1,73 | 0,149 | 3,1 | 15,0 |
7 | 4,40 | 5,85 | 0,00 | 1,74 | 0,150 | 5,2 | 29,5 |
8 | 4,04 | 5,32 | 0,00 | 1,59 | 0,137 | 9,4 | 20,0 |
9 | 3,80 | 5,10 | 0,00 | 1,80 | 0,155 | 6,0 | 20,0 |
10 | 4,59 | 5,98 | 0,00 | 1,90 | 0,164 | 4,0 | 20,5 |
11 | 4,60 | 5,99 | 0,00 | 2,64 | 0,196 | 3,1 | 26,8 |
Pristupačan sadržaj mikroelemenata (u EDTA)
Lab. broj | Cu mg/kg |
Zn mg/kg |
Fe mg/kg |
Mn mg/kg |
1 | 19,3 | 1,2 | 195,9 | 128,2 |
2 | 21,8 | 1,1 | 157,7 | 134,1 |
3 | 19,6 | 2,7 | 180,6 | 136,9 |
4 | 18,5 | 1,5 | 111,6 | 80,9 |
5 | 22,2 | 2,3 | 193,7 | 137,5 |
6 | 16,0 | 5,0 | 119,8 | 195,2 |
7 | 20,3 | 1,9 | 166,7 | 191,7 |
8 | 13,9 | 10,0 | 114,1 | 123,8 |
9 | 15,2 | 0,8 | 212,5 | 158,7 |
10 | 17,9 | 0,6 | 146,9 | 239,2 |
11 | 6,3 | 0,8 | 141,2 | 226,5 |
Pristupačan sadržaj bora (u toploj vodi)
Lab. broj | B mg/kg |
1 | nd |
2 | 0,088 |
3 | 0,157 |
4 | 0,028 |
5 | 0,108 |
6 | nd |
7 | nd |
8 | nd |
9 | nd |
10 | 0,050 |
11 | 0,065 |
Rezultati hemijske analize zemljišta nakon izvedenih mera popravke na 11 lokacija u 2017. godini
Osnovna hemijska svojstva zemljišta
Lab. broj | pH | CaCO3 | Humus % |
Ukupno N % |
AL-P2O5 |
AL-K2O |
|
in KCI | in H2O | ||||||
1 | 4,14 | 5,65 | 0,00 | 1,55 | 0,133 | 2,4 | 18,2 |
2 | 3,91 | 5,40 | 0,00 | 1,49 | 0,128 | 7,0 | 20,0 |
3 | 3,92 | 5,41 | 0,00 | 1,77 | 0,152 | 10,0 | 33,2 |
4 | 4,12 | 5,59 | 0,00 | 1,50 | 0,129 | 3,2 | 18,2 |
5 | 4,49 | 5,62 | 0,00 | 2,39 | 0,178 | 12,8 | 38,2 |
6 | 4,16 | 5,33 | 0,00 | 2,09 | 0,155 | 10,8 | 35,0 |
7 | 4,28 | 5,43 | 0,00 | 3,06 | 0,210 | 12,8 | 44,0 |
8 | 4,17 | 5,38 | 0,00 | 2,04 | 0,152 | 14,9 | 30,0 |
9 | 4,77 | 6,17 | 0,00 | 2,12 | 0,158 | 3,3 | 19,5 |
10 | 4,32 | 5,58 | 0,00 | 1,93 | 0,166 | 3,9 | 21,4 |
11 | 5,88 | 6,82 | 0,00 | 2,03 | 0,151 | 15,2 | 34,1 |
Pristupačan sadržaj mikroelemenata (u EDTA)
Lab. broj | Cu mg/kg |
Zn mg/kg |
Fe mg/kg |
Mn mg/kg |
1 | 20,18 | 2,01 | 201,3 | 100,8 |
2 | 20,67 | 3,42 | 217,3 | 129,7 |
3 | 23,19 | 1,97 | 456,9 | 173,0 |
4 | 21,69 | 5,32 | 185,5 | 118,2 |
5 | 25,48 | 2,28 | 390,5 | 200,6 |
6 | 26,56 | 3,62 | 266,3 | 183,2 |
7 | 31,78 | 13,50 | 249,9 | 210,7 |
8 | 22,15 | 4,10 | 202,8 | 136,8 |
9 | 25,69 | 4,04 | 179,1 | 211,1 |
10 | 26,04 | 1,67 | 208,8 | 247,4 |
11 | 12,38 | 2,04 | 163,5 | 207,8 |
Pristupačan sadržaj bora (u toploj vodi)
Lab. No | B mg/kg |
1 | 0,5099 |
2 | 0,4281 |
3 | 0,5056 |
4 | 0,3563 |
5 | 0,5587 |
6 | 0,3821 |
7 | 0,5795 |
8 | 0,2911 |
9 | 0,3513 |
10 | 0,3374 |
11 | 0,4368 |
Vidinski okrug
Problem predstavlja dolina duž reke Timok usled zagađenja koje potiče iz rudnika RTB Bor (Srbija), što je dovelo do hemijske degradacije zemljišta i u Bugarskoj. Prosečni sadržaj bakra je posebno visok na području sela Rakitnica i Bregovo (300 – 500 mg/kg), a najviše zagađeni su černozemi na tim područjima. Drugo područje u ovom regionu sa jako zagađenim zemljištima je područje Balei-Kudelin, gde su najzagađenija aluvijalno - karbonatna tla. Neke kontaminacije olovom prisutne su i na ulaznom autoputu grada Vidina. Ukupno, na tom području su zemljišta sa koncentracijom zagađivača, uglavnom teških metala, oko 800 hektara, od čega oko 600 hektara bakrom.[2]
[1] Atanassova Irena, Zgorelec Zeljka, Simeonova Tsetska, Simeomova Cecka, Velichkova Nikolaya, Atanassova Dimitrova Irena (2018): Rastvorljivost i dostupnost bakra, cinkovog olova i gvožđa u tehnonolama pod uticajem povećanja nivoa bakra. Međunarodni časopis za hidrologiju, svezak 2, izdanje 3.
[2] Grad Zaječar (2012): Program zaštite životne sredine na teritoriji grada Zaječara za period od 2012. do 2019. godine, Zaječar
2.4 Primenjene tehnike analize rizika za procenu i sprečavanje zagađenja zemljišta
Jedino analiza plodnosti zemljišta daje pravi podatak da li je došlo do narušavanja fizičko- hemijskih karakteristika zemljišta, poremećaja vrednosti pH, sadržaja humusa, viška ili manjka nekog elementa. Jer nije samo manjak problem, već i višak je takođe opasan. Taj problem je uočen od perioda kada su počele da primenjuju veće količine mineralnih, a smanjene količine organskih đubriva. Kisela zemljišta odlikuje to da imaju narušenu ravnotežu katjona, pre svega kalcijuma i magnezijuma u zemljištu, a to dovodi do povećane resorpcije (usvajanja) aluminijuma. Nagomilavanje aluminijuma u zemljištu ima za posledicu da ga biljke usvajaju, a to prouzrokuje ubrzano propadanje biljaka jer je izuzetno toksičan. Tako npr. po poslednjim podacima od 3,5 miliona ha obradivog zemljišta u Srbiji gotovo 1,5 milion hektara je rizičnog, kiselog zemljišta.[1]
Promene u sadržaju humusa, kao i pH vrednost zemljišta nastaju i intenziviraju se od početka intenzivnog korišćenja mineralnih đubriva. Kako je humus počeo tim intenzivnim načinima da se mikrobiološki razara, pristupilo se dodavanjem hraniva koja su potrebna mikroorganizmima. Međutim, tamo gde je dobra poljoprivredna praksa preporučivala da se zaoravaju žetveni ostaci, tu nije došlo do značajnijeg smanjenja humusa. Organska materija ne nestaje odmah već postepeno. U zemljama kao što je Holandija, gde ima puno stoke, kao i stajnjaka potpuno je očuvana organska materija. Nažalost, na području Srbije konstantno se smanjuje stočni fond, što itekako utiče na deponovanje organske materije (stajnjak) u poljoprivredno zemljište. Po podacima stručnjaka, u Srbiji je zabrinjavajuće to da je nivo humusa u zemljištu već sada ispod 3%, što je na granici optimalnog. Organske materije pre početka intenzivne poljopivrede u vojvođanskim njivama u dugoj polovini XX veka bile su više od 5%, a samo u poslednjih dvadeset godina sa 3,5% došli smo na 3%.[2]
[1] https://poljoprivreda.info. - Poljoprivredno zemljište nam nestaje pred očima
[2] Dnevnik (2018): Bez stajskog đubriva srpske njive postaće neplodne - Neophodno hitno povećanje stočnog fonda. Novi Sad
2.5 Najčešći faktori zagađenja u prekograničnom području Zaječara i Vidina
Zaječarski okrug
RTB Bor. Proizvodnja bakra u Boru od 1903. godine predstavlja važan izvor zagađenja životne sredine. Prašina, otpadne vode, otpadne vode i zagađivači vazduha utiču na kvalitet zemljišta, vode i vazduha. Permanentnim izlivanjem piritne jalovine iz flotacijskog jalovišta RTB Bor u Borsku reku, a iz Borske reke na mestu njenog uliva (Vržogrnac) u Timok, plodno poljoprivredno zemljište u dolini Timoka je uništeno. Ovaj proces zagađenja zemljišta, ali i vodotokova i pozemnih voda na području od preko 2.000 hektara otpočeo je pedesetih godina prošlog veka sa drastičnim povećanjem eksplatacije bakarne rude i njene dalje prerade. Dubina piritnog sloja koji se godinama taložio u priobalju Borske reke i Timoka se kretala od nekoliko desetina centimetara do jednog metra dubine. Pored direktnih šteta, nastale su i indirektne štete raznošenjem isušenog pirita pod uticajem vetra na površine koje nisu pod piritom, što je izazvalo oštećenje useva i zagađenje okoline na većem prostoru. Sedamdesetih godina u RTB-u Bor je izgrađeno flotaciono jalovište i prestalo je dalje nanošenje pirita na već uništeno zemljište, ali su štete ostale nepopravljive sve do danas.
Hemijska industrija Prahovo. IHP Prahovo osnovana je 1960. godine kao fabrika superfosfata, odnosno kao hemijski deo metalurškog kompleksa basena Bor. Od tada je IHP širila kapacitete i asortiman proizvoda. Prva faza je bila fabrika superfosfata (SP/TSP), zatim fabrike fosforne kiseline 1 i 2, fabrika kompleksnih đubriva (NKP), onda fabrika natrijum tripolifosfata, fabrika kriolita, fabrika monoamonijum fosfata (MAP), fabrika aluminijum triluorida, koncentracija fosforne kiseline i na kraju fabrika sumporne kiseline. Zemljište se zagađuje sedimentacijom zagađujućih materija koje se emituju u vazduh iz tehnološkog procesa, ali mnogo više raznošenjem piritne izgoretine sa deponije u Prahovu kao i proceđivanjem atmosferskih voda sa deponije fosfogipsa. Osim zemljišta pod deponijama, kao posledica ruže vetrova zagađen je i okolni prostor, i to prvenstveno poljoprivredno zemljište okolnih katastarskih opština Prahovo i Radujevac, a ponekad zagađenje ima i transgranični karakter, jer se vetrom prenosi na susedno pogranično područje Rumunije i Bugarske. Dosadašnja ispitivanja pokazala su da najviše uzoraka prekoračuje maksimalno dozvoljene vrednosti u pogledu sadržaja nikla, bakra, arsena i kadmijuma.
Ostali zagađivači zemljišta. Local soil pollution is mostly prevalent in industrial zones where activities were carried out that could easily contaminate the soil.
Lokalno zagađenje zemljišta je zastupljeno najviše u industrijskim zonama na kojima su se obavljale aktivnosti koje su mogle da kontaminiraju zemljište.
Eksploatacija mineralnih sirovina koja se na području Zaječara odvija intenzivno dovodi do potpune degradacije zemljišta i to ne samo na samom mestu eksploatacije, već na mnogo širem području oko eksploatacionog polja, uključujući i transportne puteve do krajnjeg odredišta mineralnih sirovina. Takav je slučaj sa rudnicima uglja „Vrška Čuka“ Prlita (Zaječar), „Lubnica“ (Zaječar), „Soko“ Čitluk (Sokobanja), kamenolomima „Rgotski krš“ kod Rgotine (Zaječar) i „Čokonjar“ (Zaječar), kao i eksploatacijom kvarcnog peska na području Rgotine.
Osamdesete i devedeset godine prošlog veka obeležila je Fabrika za proizvodnju kristala „Kristal“ Zaječar. Ona je emitovala u atmosferu značajne količine štetnih elemenata (arsen, živa, kadmijum...) u pojedine zone tadašnje opštine Zaječar, ali i susednih kako naših, tako i susednih zemalja.
Neadekvatno odlaganje otpada je jedan od ključnih razloga zagađenja zemljišta. Veliki broj divljih deponija uz svaki grad i svako seosko naselje, uzrok su zagađivanja zemljišta. Zagađenje zemljišta je prisutno u svakom seoskom naselju, naročito u naseljima zbijenog tipa, zbog neregulisanih otpadnih voda iz septičkih i đubrišnih jama.
Kao veliki zagađivači zemljišta u poslednje dve-tri decenije, javljaju se i stočarske farme, pre svega zbog neadekvatnog i nekontrolisanog odlaganja čvrstog i tečnog otpada na poljoprivrednom zemljištu. Na području Zaječarskog upravnog okruga u funkciji su, pored velikog broja manjih tzv. kućnih farmi (20 do 50 grla), i dve farme velikog kapaciteta (preko 2000 grla), farma za tov svijna „Halovo“ (Zaječar) i tov ovaca „Alapin“ (Zaječar).
Vidinski okrug
Tokom 2017. godine sprovedena je studija korišćenjem savremenih mreža za praćenje za procenu fizičko-hemijskog stanja tla u Vidinjskoj regiji i predlaganje optimalnih praksi korišćenja zemljišta. Na posmatranoj teritoriji preovlađujuća tla su karbonatni černozemi. Vrednosti pH tla su od neutralnog do blago alkalnog. Zbog procesa ispiranja, pH u površinskom horizontu je blago kiseo do neutralan (6,0-6,6).
Kontrolu zaštite životne sredine od zagađenja i oštećenja (atmosferski vazduh, voda, tlo, podzemlje, pejzaž, prirodna nalazišta, mineralna raznolikost, biološka raznolikost i njeni elementi) u Vidinskoj oblasti vrši Regionalna inspekcija okoline i voda - Montana (RIEV - Montana), koji je regionalno telo Ministarstva životne sredine i voda Republike Bugarske. Na osnovu rezultata poslednje analize sprovedene između 1. septembra i 15. oktobra 2018. godine, nisu otkriveni teški metali iznad LC (letalne – smrtonosne koncentracije).
Kontaminacija se prati u tri grupe organskih jedinjenja: policiklički aromatični ugljovodonici (PAH16), poliklorirani bifenili (PCB6) i organohlorni pesticidi. Ispitivanje pokazuje da je sadržaj trajnih organskih zagađivača ispod maksimalno dozvoljenih koncentracija (MPC). Jedan od glavnih postojanih organskih zagađivača su organohlorni pesticidi, koji su široko korišćeni u poljoprivredi 1960-ih. U okviru bugarsko-švajcarskog programa saradnje odobren je projekat "Ekološki prihvatljivo odlaganje neupotrebljivih pesticida i drugih sredstava za zaštitu bilja", a koji se sprovodi 2019. Analiza dostupnih informacija pokazuje da u ovoj fazi nije registrovano zemljište kontaminirano PAH-om i PCB-om.
Kao najozbiljnija pretnja degradaciji tla u Bugarskoj definisana je erozija. Veliki deo teritorije koju kontroliše RIEV-Montana ima nagib iznad 18-20%, što je osnovni preduslov za razvoj erozije. Međutim, na posmatranom području nema većih problema koji se tiču erozije zemljišta.
Zemljišta pod kontrolom RIEV-Montana u dobrom su ekološkom stanju u pogledu biogenih rezervi/ organskih materija, sadržaja teških metala i metaloida, kao i postojanih organskih zagađivača.
2.6 Poljoprivredna proizvodnja kao uzročnik zagađenja zemljišta
Poljoprivreda je jedna od najstarijih ljudskih delatnosti. Čovekova stalna potreba za hranom hiljadama godina unazad navodila ga je na sakupljanje bobičastih plodova, semena i zelenih listova, što se smatra jednom od primitivnih veza i oblika poljoprivrede. Razvojem civilizacija u Mesopotamiji, Egiptu, Indiji i Kini razvijale su se i metode obrade zemljišta, pa sve vremenom do tzv. prve "agrarne revolucije" u 18. veku koja je dovela do radikalnih promena. Tada su zemlju počeli da obrađuju mašinski i hrane sve više ljudi. Danas je poljoprivreda nešto sasvim drugo i odgovara na sve teže i veće zahteve, kako u proizvodnji hrane tako po pitanju zaštite životne sredine uprkos ogromnom tehnološkom i proizvodnom napretku.
U prvoj polovini dvadesetog veka čovek je u poljoprivredu uveo upotrebu pesticida, mineralnih đubriva i visoko prinosnih genotipova biljaka, a za obradu zemljišta počeo da koristi tešku mehanizaciju. Smanjen je broj gladnih, ali se čovečanstvo suočilo sa ozbiljnom krizom u oblasti zaštite životne sredine. Intenzivna poljoprivreda, pored proizvodnje fosilnih goriva, smatra se jednim od najagresivnijih uticaja čoveka na prirodu.
Negativne posledice intenzivne poljoprivredne proizvodnje po životnu sredinu posebno su vidljive u ruralnim oblastima, jer se najveći deo njihove teritorije koristi za proizvodnju hrane. Prema studiji Ujedinjenih nacija iz 1991. godine12, različiti načini upravljanja zemljištem doveli su do degradacije 38% obradivog zemljišta, a uzročno-posledična veza između intenzivne poljoprivrede i erozije tla jeste evidentna. Posledice preteranog iskorišćavanja zemljišta ispoljile su već početkom XX veka, kada je na velikim površinama na jugu SAD, nakon višedecenijske intenzivne obrade, nastala eolska erozija te je više hiljada porodica moralo da napusti te krajeve.
Treba reći da se težiste u poljoprivrednoj proizvodnji krajem XX i početkom ovog veka pomera ka uvođenju principa ekološke poljoprivrede, zaštiti plodnog zemljišta, vode i vazduha, smanjivanju uticaja na promenu klime i prilagođavanju na ove promene.
Usled primene intenzivne poljoprivredne proizvodnje, obradivo zemljište se pretvara u pustinju po stopi od 2.300 km2 godišnje. Ako se temperature povećavaju, procesi razgradnje organskih materija se ubrzavaju, naročito na zemljištima koja se intenzivno obrađuju, što dovodi do rapidne degradacije, opadanja produktivnog potencijala i strukturnog kolapsa zemljišta. Kao posledica preteranog navodnjavanja, voda mobiliše naslage soli i iznosi ih u površinske slojeve te nastaje slatinasto zemljište. Pošto većina biljaka ne podnosi velike koncentracije soli, takva zemljišta postaju neupotrebljiva za poljoprivrednu proizvodnju. Procenjuje se da globalni gubici poljoprivrednih površina izazvani zaslanjivanjem iznose oko 20% ukupnih površina pod navodnjavanjem, odnosno oko četrdeset pet miliona hektara zemljišta.
U poljoprivredi najčešći zagađivači su agrohemikalije: pesticidi, đubriva i soli. Poljoprivredna proizvodnja koristi fosilna goriva za proizvodnju đubriva i pesticida pa tako, na primer, u Velikoj Britaniji i SAD u njihovoj ukupnoj potrošnji učestvuje sa oko 2,4%. Početkom dvadeset prvog veka godišnja vrednost tržišta pesticida na svetskom tržištu iznosila je dvadeset pet milijardi dolara, od kojih su oko tri milijarde ostvarene od prodaje u zemljama u razvoju.
Sve ovo jasno pokazuje da povećanje poljoprivredne produktivnosti značajno utiče na zagađenje životne sredine. Samo 10-15% primenjenih pesticida dospe do ciljnih štetočina, a ostatak završi u vazduhu, vodi i zemljištu.
Pesticidi, najčešće prozivani zagađivači, imaju dugačku istoriju. Istorijski, prvo se razvijaju fungicidi, zatim insekticidi, a poslednji herbicidi. Naime, godine 1755., za tretiranje semena pšenice, preporučuje se i koriste se arsen i živin sublimat, a od 1761. i bakarsulfat. Od 1824. godine, preporučuje se primena sumpora i otada počinje tzv. "sumporna era", a sredinom devetnaestog veka za sprečavanje plesnivosti grožđa primenjivala se sumporno-krečna čorba. Bakar i njegova jedinjenja ulaze na velika vrata tek devedesetih godina devetnaestog veka (1885.) kroz delovanje mešavine bakar-sulfata i kreča tzv. bordovske čorbe, u suzbijanju prouzrokovača plamenjače vinove loze. Ova godina se uzima i kao početak industrijske proizvodnje pesticida i ulazi se u "bakarnu eru". Era tzv. organskih, sintetskih fungicida počinje četrdesetih godina prošlog veka i traje do danas..
Što se tiče insekticida, grupa organohlornih insekticida, nesistemika razvijena je tridesetih godina XX veka, a među prvima je heksahlorcikloheksan, poznatiji kao lindan (1942.), a zatim se razvijaju se aldrin, endrin, dieldrin i endosulfan. Zbog svojih toksikoloških karakteristika većina insekticida iz ove grupe povučena je sasvim ili delimično iz primene, a tzv. Stokholmskom konvencijom iz 2001. godine, insekticidi aldrin, hlordan, dieldrin, endrin, heptahloriz ove grupe, kao i DDT, mirex i toxafen iz drugih grupa stavljeni su na listu trajnih organskih zagađivača čija je proizvodnja i upotreba zabranjena. U kasnijem periodu nastaju organo-fosfati, piretroidi, neonikotinoidi...
Prve informacije o delovanju nekih pre svega neorganskih jedinjenja koja uništavaju biljke javljaju se krajem XIX veka. Primenu nalaze ferosulfat, sulfat bakra, natrijumnitrat, natrijumhlorat. Napredak nauke podstiče obimna istraživanja tako se tridesetih godina XX veka ispituju hemijska jedinjenja koja regulišu rast biljaka, pre svega korovskih. U Velikoj Britaniji i SAD 1942. godine dolazi do otkrića 2,4D, do danas jedan od najprimenjivanijih herbicida. U narednih pedesetak godina, proizvodnja herbicida je dvadesetak i više puta uvećana pa su tako 1973. godine, herbicidi činili oko 39% ukupne svetske proizvodnje pesticida. Jedna od najznačajnijih, najpoznatijih i naprimenjivanijih grupa herbicida su tzv. zemljišni herbicidi iz grupe Triazina (amitrol 1954., simazin 1956., prometrin 1957., atrazin 1958. i terbutilazin 1966.). Kao posledica štetnog uticaja za živi svet kako u vodi, tako i u zemljištu, krajem prve decenije ovog veka usledila je zabrana za najveći broj ovih herbicida. U poslednje dve decenije, razvijaju se grupe fenoksi grupe, sulfonil-uree itd.
Pesticidi uneti u zemljište, mogu u zavisnosti od primenjene doze i vrste preparata promeniti sastav zemljišne mikroflore. Zemljišni fungicidi i fumiganti, po pravilu dejstvuju negativno na mikrofloru zemljišta. Opšti pokazatelj dejstva pesticida na mikrofloru jeste biološka aktivnost zemljišta ili intenzitet zemljišnog disanja (sorpcija O2, oslobađanje CO2). Herbicidi se relativno brzo razlažu u zemljištu i njihova primena u preporučenim dozama ne odražava se negativno na zemljišnu mikrofloru. Pri unošenju u zemljište u povećanim dozama, dolazi do privremenog pregrupisavanja sastava mikroflore. Karakter i stepen dejstva na faunu uslovljeni su osobinama preparata, njihovim sadržajem u zemljištu, sastavom faune i zemljišno-klimatskim uslovima.
Istovremeno, naučna istraživanja ukazuju na to da je intenzivna poljoprivreda dovela do veoma uprošćene strukture agroekosistema širom sveta, pa se tako danas u svim klimatskim zonama ukupno gaji 12 vrsta žita, 23 vrste povrća i 35 vrsta voća. Ukupno 70 vrsta na oko hiljadučetiristosedamnaest miliona hektara obradivog zemljišta u svetu predstavlja veliki kontrast u odnosu na diverzitet u tropskim kišnim šumama, gde po jednom hektaru možete naći sto vrsta samo drvenastih biljaka.
Da su poljoprivredni sistemi označeni kao značajni zagađivači ekosistema, pokazuje i globalna dominacija pet kulture – pšenice (200 miliona hektara), kukuruza (140 mil. ha), soje (100 mil. ha) pirinča (92 mil. ha) i ječma (55 mil. ha), što se takođe smatra posledicom intenzivne poljoprivrede. Danas tih 5 kultura zauzima preko 38% ukupnog obradivog zemljišta. Te monokulture su zamenile prirodne ekosisteme koji su nekada bili stanište za stotine, čak i hiljade vrsta biljaka, insekata, kao i mnoge vrste kičmenjaka. Nestajanje šuma, koje je najčešće izazvano njihovim krčenjem i pretvaranjem u poljoprivredno zemljište i akumulacija gasova staklene bašte, posebno ugljen-dioksida, nepovratni su procesi, a posledice će se osećati u periodu od stotinu godina.
2.7 Zagađenje poljoprivrednog zemljišta u Evropi
Životna sredina zemalja Evrope suočava sa ozbiljnim globalnim izazovima koji uključuju rastući broj stanovništva kako u zemljama EU tako i u članicama kandidatima za EU, zatim porast srednje klase sa visokim stopama potrošnje, brzi ekonomski rast u privredama u razvoju, stalno rastuću potrebu za energentima i pojačano globalno nadmetanje za resurse. Zemlje Evropske unije imaju značajne izvore informacija i tehnologiju, nove metode vođenja resursa, ustaljenu kulturu predostrožnosti i prevencije, istoriju popravljanja štete na samom izvoru i načine da se zagađivači nateraju da plate. Upravljanje životnom sredinom se može učiniti efikasnijim kroz veću posvećenost praćenju životne sredine i ažurno izveštavanje o zagađivačima i otpadu, uz pomoć najboljih dostupnih informacija i tehnologija.
Iako su određene poljoprivredne tehnologije značajno doprinele povećanju produktivnosti poljoprivredne proizvodnje, kao što je upotreba pesticida i mineralnog đubriva, sada prete održivosti prirodne sredine u poljoprivredi.
Procene štete od degradacije zemljista u Evropi variraju, pa se računa da su štete samo od erozije zemljišta od 0,7 do 14 milijardi evra godišnje, a od gubitka organske materije u zemljištu od 3,4 do 5,6 milijardi evra godišnje.[1] U ukupnom iznosu za 28 zemalja članica EU se procenjuje da su štete od degradacije zemljišta oko 38 milijardi evra godišnje. Međutim, ima i pozitivnih slučajeva, pa tako Rumunija raspolaže sa tzv. „svežim zemljištem“, odnosno zemljištima koja nisu intenzivno đubrena mineralnim đubrivima, i gde je sadržaj humusa i danas ostao na oko 5-7%.
Degradacija zemljišta u EU uključuje više aspekata među kojima su najznačajniji: erozija, smanjivanje organske materije u zemljištu, kompaktizacija ili stvrdnjavanje zemljišta, salinizacija.
Erozija zemljišta pod uticajem vode obuhvata područje od oko 112 miliona hektara ili 12% ukupnog zemljišta u Evropi i 42 miliona hektara zemljišta je pod uticajem erozije koju prouzrokuje vetar - od toga 2% je pod jakom erozijom. U ukupnom zbiru oko 1/6 ukupne površine zemljišta EU zahvaćeno je procesima erozije.
Organska materija u zemljištu igra glavnu ulogu u karbonskom ciklusu zemljišta. Zemljište je isto vreme emiter gasova sa efektom staklene bašte (koji utiču na promenu klime, kao što su ugljen-dioksid i metan), a istovremeno je i najveći magacin koji sadrži oko 1500 gigatona organskog i neorganskog karbona. Priblizno 45% zemljišta u Evropi ima veoma nizak sadržaj organske materije (što znači 0 – 2% organskog karbona) i 45% zemljišta ima srednji nivo karbona (što znači 2 – 6% organskog karbona). Problem je naročito izražen u zemljama na jugu Evrope ali isto tako i u delovima Francuske, Britanije, Nemačke i Švedske.
Procene o ukupnoj površini zemljišta pod rizikom od kompaktizacije variraju. Neki autori smatraju da je oko 36% evropskog zemljišta podložno visokom ili vrlo visokom stepenu kompaktizacije. Drugi autori smatraju da je 32% zemljišta veoma izloženo na ovaj proces, a na 18% zemljišta kompaktizacija će imati umeren uticaj.
Salinizacija je proces akumulacije u zemljištu rastvorljivih soli, uglavnom sodijuma, magnezijuma i kalcijuma, kojima je izloženo oko 3,8 miliona hektara zemlje u Evropi.
U uvodnom delu studije o socijalnoj održivosti alternativnih sistema hrane (ekološka proizvodnja hrane, organska poljoprivreda) u regionu Baltičkog mora na koje izlaze Nemačka, Poljska, Litvanija, Letonija, Estonija, Finska, Švedska i Danska, stoji jasno upozorenje o lošem stanju prirodne sredine u slivu Baltičkog mora kao i predlog mera za poboljšanje stanja.[2] Situacija u pogledu stanja prirodne sredine u regionu Baltičkog mora posledica je specijalizacije u poljoprivrednoj proizvodnji, zagađenja iz industrije, nepravilnog upravljanja otpadom i neodrživog načina života koji preovladava u zemljama oko Baltičkog mora. Manje korišćenje energije iz neobnovljivih resursa, kao i manje korišćenje drugih prirodnih resursa i eliminacija pesticida, smanjili bi zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Povećana reciklaža hranljivih materija unutar poljoprivrednih sistema preko integracije biljne i stočne proizvodnje na farmi dovela bi do smanjivanja oticanja štetnih materija sa polja.
Usled sve značajnijeg procesa degradacije prirodne sredine dolazi do aktivnije uloge vladinog ali i nevladinog sektora u zemljama EU. Takođe, zemljište se više nego ikad, suočava sa rizikom nepovratnog ostećanja, iscrpljivanja organske materije u zemlji i smanjivanja biološkog diverziteta. Sve ovo, kao i stavovi niza nevladinih organizacija (Greepeace, Catholic development agencies…) koje su kritikovale dotadašnju poljoprivrednu politiku razvijenih zemalja smatrajući je neodrživom po mnogo aspekata, dovode do toga da Evropski parlament 2009. godine usvoja rezoluciju o pogoršanju stanja poljoprivrednog zemljišta u Evropskoj uniji. Rezolucija polazi od toga da je poljoprivreda ekonomski sektor koji je veoma zavistan od prirodnih fenomena ali i koji u isto vreme nudi široko polje za intervencije i najbolje sredstvo za sprečavanje pogoršanja stanja (degradacije).
Istovremeno sa analizom postojećeg stanja, predlažene su mere za poboljšanje stanja životne sredine:
- kreiranje osmišljene strategije kojom bi se održala ova aktivnost,
- s obzirom na ulogu evropskih farmera u borbi protiv dezertifikacije, na ključnu ulogu evropskih proizvođača u očuvanju površinske vegetacije u područjima pogođenim čestom sušom kao i posebnim pogodnostima koje pružaju trajni biljni usevi, livade i šume u sakupljanju vode,
- smatra se da bi uputstva i metodi upravljanja Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) jasno trebalo da uključe principe i instrumente za zaštitu klime (t zaštitu od klimatskih promena kao i smanjivanje uticaja na klimatske promene – prim.) kao i za smanjivanje štete koja dolazi od degradacije zemljišta,
- poziva EU da primeni mere informisanja i obuke usmerene posebno na mlade farmere a sa namerom da se promovišu poljoprivredne tehnike koje podržavaju konzervaciju zemljišta, narošito u odnosu na uticaj klimatskih promena i ulogu koju poljoprivredna proizvodnja ima na klimu,
- poziva Savet i Komisiju da istraže strategije za obnavljanje oštećenog zemljišta na bazi podsticajnih mera kojim bi se ograničilo pogoršanje stanja zemljišta…
Kao odgovor na gore pomenute zahteve, na sastanku ministara poljoprivrede industrijski razvijenih zemalja, tzv. grupa G8 koju čine industrijsko najrazvijenije i privredno najmoćnije zemalja sveta, SAD i Kanada, Nemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija, Japan i Rusija održanom 2009. godine, zemlje su se založile za veća ulaganja u održivu poljoprivrednu proizvodnju i ruralni razvoj, u cilju obezbeđivanja sigurnosti hrane u svetu.[3]
Ministri životne sredine EU utvrdili su juna 2012. godine, doneli smernice za razvoj politike u toj oblasti u narednim decenijama u cilju ostvarivanja "ambiciozne vizije zelene Evrope 2050" u kojoj ekonomski rast neće narušavati životnu sredinu. Međutim, oni su pozvali na bolju primenu postojećih zakona umesto na donošenje novih jer zaključci treba da pruže smernice Evropskoj komisiji u pripremi naredne strategije za oblast životne sredine, pošto istekne Šesti akcioni program za životnu sredinu (EAP) [4]. Nakon toga, Evropska komisija 2016 [5] na sastanku ministara poljoprivrede iz grupe G20 donosi odluku kojom podržava održivu poljoprivredu, i ističe podrška te grupe velikim globalnim sporazumima, uključujući smernice održivog razvoja, Pariski sporazum o klimi, i dogovor sa sastanka WTO-a u Nairobiju.
[1] Jones, A., Panagos, P., Barcelo, S., Bouraoui, F., Bosco, C., Dewitte, O., Gardi, C., Erhard, M., Hervas de Diego, F., Hiederer, R., Jeffery, S., Lükewille, A., Marmo, L., Montanarella, L., Olazabal, C., Petersen, J., Penizek, V., Strassburger, T., Toth, G., Van den Eeckhaut, M., Van Liedekerke, M., Verheijen, F., Viestova, E., Yigini, Y. (2012). The State of Soil in Europe. Publications Office of the European Union. JRC, Italy
[2] www.poljoprivreda.info (2010): Ekonomski efekti lokalizacije hrane (3)
[3] Karolić, R. (2015): Borba za oranice (I): Degradacija poljoprivrednog zemljišta u Evropskoj uniji, www.agroekonomija.rs
[4] EurActiv.rs (2012): EU priprema novu strategiju za životnu sredinu
[5] www.akademijaart.hr (2016): Ministri poljoprivrede iz skupine G20 obvezali se na održivu poljoprivredu i borbu protiv otpornosti na antibiotike.