6.1 Najbolja praksa u državama članicama EU - utvrđivanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih efekata
Na evropskom nivou, Zajednička poljoprivredna politika uspostavila je različite instrumente za promociju održivog korišćenja zemljišta. Tu spadaju i zelena plaćanja koja čine 30% direktnih plaćanja, a zahtevaju od poljoprivrednika diverzifikaciju useva, održavanje stalnog travnjaka i posvećivanje 5% obradivog zemljišta na "ekološki fokusirana područja". Ove aktivnosti doprinose povećanju otpornosti zemljišta, očuvanju ugljenika zemljišta i zaštiti biološke raznolikosti.
Zaštita zemljišta takođe je u programima ruralnog razvoja, finansiranog od strane Evropskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i kojim upravljaju same države članice. Promocija efikasnosti resursa i obnova, očuvanje i unapređenje ekosistema u vezi sa poljoprivredom, dva su od šest ključnih prioritetnih područja za ruralni razvoj, a zemljište je očito značajan deo toga.
Godine 2008. doneta je inovirana Direktiva EU o integrisanoj prevenciji zagađenja i kontroli (IPPC). Ona kroz „Najbolja Dostupna Tehnika“ (eng. Best Agricultural Technic - BAT)[1] promoviše najefikasniju i najnapredniju fazu u razvoju aktivnosti i njihovih metoda delovanja. Ova Direktiva ukazuje na praktičnu prikladnost određenih tehnika za određivanje osnovnih vrednosti ograničenja zagađenja sa ciljem da spreče ili smanje zagađenje i uticaj na zivotnu sredinu u celini.
Ove mere su dokazale svoj pozitivan efekat. Nedavni rad, koji je predstavio Zajednički istraživački centar Evropske komisije, zaključio je da se između 2000. i 2010. godine stopa erozije tla u celini smanjila za 9% i za 20% u obradivim površinama. U sklopu novog programa Horizon 2020 [2] za programsko razdoblje 2018-2020 izvdojeno je još 100 miliona evra u istraživanja koja se odnose na zemljište i njegovu zaštitu.
Prema podacima iz 2015. godine [3], a na osnovu praćenja godišnjeg smanjenja sadržaja ugljenika (C) u zemljištu, a time i njegovog osiromašenja, intenzivna poljoprivredna proizvodnja žitarica u Velikoj Britaniji snižava ga za 1%, dodavanje mineralnih đubriva u Švedskoj za 0,5%. Smanjeno đubrenje stajnjakom (5 tona/ha) smanjuje sadržaj ugljenika u Švedskoj za 0,2%, a unošenje slame (3 t/ha) u Danskoj za 0,2%. Međutim, upravljanje zemljištem kao rezultat dobre poljoprivredne prakse donelo je da se u Francuskoj kroz gajenje pokrovnih useva sadržaj ugljenika godišnje poveća za 0,2%, unošenje slame ali 12 t/ha u Danskoj povećava za 0,3%. Takođe, ista studija pokazuje da unošenje stajnjaka ali 35 tona po hektaru u Velikoj Britaniji povećava sadržaj ugljenika za 0,4%, a gajenje biljke miskantus (Miscanthus giganteus) za 4%.
Gajenje pokrovnih useva je u cilju popravke poljoprivrednog zemljišta, naročito izraženo u Nemačkoj i Francuskoj. Tamo se u periodu između žetve jednog useva i setve drugog, s obzirom da zemljište ne sme da bude golo, seju pokrovni usevi među kojima je gotovo najrasprostranjenija uljana rotkva (Raphanus sativus var. oleifera). Ova vrsta se najčešće koristi za zelenišno đubrenje, kojim se popravljaju svojstva zemljišta. Istovremeno, istraživanja su pokazala da je ova biljka veoma efikasna u suzbijanju nekih vrsta nematoda poput repine nematode.
Praksa gajenja pokrovnih useva (crvena, bela, slatka i inkarnatska detelina, grašak, jednogodišnja lupine, maljava grahorica…) je jedna od obaveznih mera popravke zemljišta u zemljama EU. Pokrovni usevi drže pokrivenu zemlju tokom zime i drugih perioda vremena kada usevi ne rastu, smanjujući rizik od erozije. Biomasa proizvedena iz pokrovnih kultura obično se vraća u zemljište, povećavajući nivo organske materije. Vrste pokrovnih kultura u kojima se nalaze mikorizne gljive mogu održati i povećati populaciju ovih korisnih gljiva. Usevi koji pokrivaju mahunarke mogu dodati azot u tlo fiksiranjem azota. Pokrovni usevi mogu zadržati nitrate i druge hranjive sastojke koji su podložni gubicima od ispiranja.
Početkom XXI veka u vodećim zemljama EU ali i SAD, ustalio se princip tzv. Farmingcaping ili metode poljoprivrednog oblikovanja. Ovaj princip zasniva se na pristupu kojim se povećava ali istovremeno i upravlja biološkom raznolikošću sa ciljem uvećanja prisustva korisnih organizama. Ovi organizmi, uključuju upotrebu biljaka koje privlače insekte, drvenaste biljke, pokrovne kulture, i gaje se kako bi se privukle i podržale populacije korisnih organizama poput insekata, pauka, vodozemaca, gmizavaca, slepih miševa i ptica koji parazitiraju ili se hrane štenim insektima.
Jedna od metoda koja se široko koristi u zaštiti od procesa erozije zemljišta je formiranje hortikulturnih oaza. Ove oaze proizvođači-farmeri kreiraju u zonama između proizvodnih polja, strmih jaraka ili mesta koja lako erodiraju jer daju stabilnost zemljištu.
Farmerima u EU stoje na raspolaganju brojne preventivne i represivne mera iz domena konvencionalne, integralne ali i organske poljoprivredne proizvodnje.
[1] http://eur-lex.europa.eu. 2008/1/EC-Integrated Pollution Prevention and Control Directive–nova verzija
[2] https://ec.europa.eu/programmes/horizon2020
[3] European Commission: Best practices on Soil quality management, EXPO Milan, 6 July 2015.
6.2 Najbolja praksa u Srbiji
U Srbiji se tokom poslednje decenije razvila integralna i oraganska proizvodnja koje uvažavaju koncept zaštite i sprečavanja dalje degradacije životne sredine. U tom cilju, koriste se brojne preventivno-represivne mere.
Kao jedna od preventivnih mera kojom se utiče na racionalno (ekološko-ekonomski koncept) ponašanje u poljoprivrenoj proizvodnji je i odluka da bi državne subvencije u voćarskoj proizvodnji od 2020. godine, mogle bi da se dodeljuju na osnovu dokumenta o rejonizaciji, odnosno na osnovu klimatskih i zemljišnih karakteristika pojedinih područja u Srbiji. Struka i nauka će određivati koje od 18 voćnih vrsta mogu da daju najveće prinose i u kojoj oblasti. Na osnovu te procene iz nacionalnog budžeta će se davati novac za proizvodnju. U praksi će to značiti da ukoliko proizvođač gaji useve tamo gde klimatsko-zemljišni uslovi nisu pogodni za komercijalnu proizvodnju, neće moći ni da dobije državne podsticaj. Drugi segment se odnosi na aktivnosti selekcionih kuća, da neprestano rade na poboljšavanju kvaliteta svog genetskog materijala identifikujući gene koji doprinose povećanju tolerantnosti na stresne uslove sredine.
Kod vodećih ratarskih kultura (strnine, kukuruz, uljane kulture, industrijsko bilje) selekcija ide u pravcu stravarnja biljaka sa dobro razvijenim korenovim sistemom koji efikasnije koristi vodu i hranljive materije iz zemljišta, sinhronizovanim procesima oplodnje te boljoj kontroli gubitaka vode iz biljke. U najzatupljenijoj ratarskoj kulturi u Srbiji, kukuruzu, ova mera se ogleda u sve zanačajnijem učešću hibrida tipa AquaMax (Pionner) odnosno Artesian (Syngenta).
Pravilnim izborom semena ili sadnog materijala obezbeđuje se zdrav početni biljni materijal i time smanjuje mogućnost zaražavanja biljaka ali i zemljišta štetnim organizmima koji se prenose semenom ili sadnicama ili kalemovima vinove loze. Postojećim zakonima o prometu semena i sadnog materijala dozvoljena je za dalje širenje samo primena dorađenog i deklarisanog semensko-sadnog materijala.
Pod biološkim merama u širem smislu podrazumeva se korišćenje različitih biotehničkih sredstava žive ili nežive prirode u borbi protiv štetnih organizama. Među žive spadaju biopesticidi koji uključuju žive agense, makrobiloške (predatore, parazite, parazitoide) i mikrobiološke (gljive, bakterije, viruse...), prirodne pesticide i produkte metabolizma nekih organizama. Na tržištu Srbije se nalazi veći broj proizvoda na bazi bakterije Bacillus thuringiensis (Lepinox Plus), gljivice Beauveria bassiana (Naturalis Biogard), virusa granuloze jabučnog smotavca (Carpovirusine EVO2). Biološke mere imaju najveću primenu u suzbijanju štetočina i uzročnika oboljenja pre svega gljiva i bakterija.
S druge strane, biotehnička sredstva su nežive prirode i predstavljaju hemijske materije koje negativno deluju na ponašanje štetočina u smislu privlačenja – atraktanti ili odbijanja – repelenti. U biotehničkim sredstvima se nalaze i sredstva koja povećavaju otpornost biljaka i regulišu razvoj insekata. Ciljna zaštita gajenog bilja se upravo postiže utvrđivanjem »praga štetnosti« gajene vrste, a na osnovu npr. ulova u feromonskim, lovnim klopkama, lovnim pojasevima i sl. Današnja uspešna, eko-toksikološki usmerena zaštita jabuke od jabukovog smotavca, višnje od trešnjine muve ili paradajza od južnoameričkog lisnog minera ne može se zamisliti bez korišćenja feromonskih ploča.
Suzbijanju korova se poslednjih godina, pored konvencionalnog načina (korišćenje herbicida) prisupa i kombinacijom agrotehničkih i fizičkih mera. Među fizičkim merama izdvaja se korišćenje plamena. Prva naučna istraživanja u Srbiji na temu primene plamena u suzbijanju korova u redu useva započeta su 2010. godine u Naučnom Institutu za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad. Mašina za primenu plamena je napravljena u Srbiji od domaćih komponenti modifikacijom četvororednog kultivatora. Dobijena je funkcionalna mašina koja plamenom suzbija korove koji su u početnim fazama razvoja i nalaze se u redu useva, a između redova ih suzbija kultivacijom. Ono što izdvaja ovu meru je brža inicijalna efikasnost u suzbijanju korova, odsustvo rezidua u biljkama, zemljištu i podzemnim vodama.
U cilju podizanja vrednosti pH zemljišta krajem XX i početkom XXI veka Ministarstvo poljoprivrede Srbiji, obavilo je akciju podele kreča (CaCO3) poljoprivrednim proizvođačima, a na bazi prethodno urađenih analiza zemljišta. Poslednjih godina se na tržištu mogu naći tzv. oplemenjivači zemljišta (pH Plus, BioFert Green, FF Humiflex, Slavol...) u cilju sprečavanja dalje degradacije i poprave poljoprivrednog zemljišta.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije, započelo je sa realizacijom projekta “Smanjenje zagađenja reke Dunav iz industrije u Srbiji” (“Serbia Danube River Enterprise Pollution Reduction Project” - DREPR).[1] Pripremu ovog projekta izvelo je Ministarstvo za nauku i zaštitu životne sredine – Uprava za zaštitu životne sredine, a ceo projekat se realizuje uz pomoć donacija Svetske banke i Međunarodnog Fonda za zaštitu životne sredine (GEF). Za sprovođenje projekta obezbeđeno je 9 miliona dolara. Ostali donatori su i Švedska agencija za razvoj (SIDA) u iznosu od 4 miliona dolara i Evropska Agencija za rekonstrukciju (EAR). Osnovi cilj projekta je, pre svega, smanjenje zagađenja vodotokova Dunava i njegovih pritoka nutrijentima sa stočnih farmi, posebno sa farmi svinja i goveda, kao i smanjenje količina nutrijenata koji se izlivaju iz klanične industrije.
Pored aktivnosti u zemljama EU, i u Srbiji je kao zemlji, kandidatu za članstvo u „evropskoj porodici“ ostvareni su određeni rezultati u zaštiti i remedijaciji zemljišta. Tokom poslednje decenije XX veka, a na bazi prethodnih analiza zemljišta na području Borske reke, tokom 1994, 1995. i 1996. godine. U Centru za poljoprivredna i tehnološka istraživanja u Zaječaru, i na postojećem stanju zemljišta, proizvedeni su ovas i raž u vegetacionim sudovima uz primenu 104 hemijske melioracije. U 1996. i 1997. godini zasejana je raž na površini od 5 ari koja je završila vegetaciju tj. dala je seme za dalju reprodukciju. U vezi sa tim urađen je Projekat za finansiranje studijsko-istraživačkih radova za formiranje eksperimentalnog polja na površini od 1 hektara u КO Vražogrnac.[2]
Na osnovu gore navedenih, a kasnije produbljenih istraživanja [3] došlo se i do novijih ohrabrujućih saznanja u pokušajima da se kvalitetno obavi rekultivacija zagađenog zemljišta.
[1] https://www.ekapija.com. Uz pomoć DREPR-a, postrojenja za odlaganje gnoja izgrađena su na 29 farmi - priprema se ugovor sa 12 poljoprivrednika
[2] Grad Zaječar (2012): Program zaštite životne sredine na teritoriji grada Zaječara za period od 2012. do 2019. godine, Zaječar
[3] Maric M, Antonijevic M, Alagic S. (2013) Ispitivanje mogućnosti korišćenja nekih divljih i kultivisanih biljaka kao hiperakumulatora teških metala iz kontaminiranog tla, Environment Sci Poll Res20 (2), 1181-88
6.3 Najbolje prakse u Bugarskoj
U poslednjih desetak godina kao najbolja praksa u zaštiti zemljišta na području Bugarske, a posebno Vidinskog okurga mogu se izdvojiti:
- „Regionalna deponija za komunalni otpad u Vidinskoj oblasti“
- „Prekrivanje terena i poljoprivrednog zemljišta“
- „Ekološki prihvatljivo odlaganje zastarjelih pesticida i drugih sredstava za zaštitu bilja sa istekom roka“
- - Uvođenje „No-till“ tehnologije
Na teritoriji sela Žeglica, izgrađena je „Regionalna deponija za komunalni otpad u Vidinskoj oblasti“, koja opslužuje svih 11 opština u Vidinjskoj regiji i stvara uslove za uklanjanje neuređenih deponija i zatvaranje postojećih komunalnih deponija. Nova deponija se nalazi u dolini jugozapadno od dosadašnje, postojeće deponije i 1 km zapadno od reke Dunav. Zauzima površinu od oko 221 hektara. Na deponiji su funkcionalne dve ćelije za odlaganje neopasnog otpada, ukupne zapremine 516.000 tona, kao i postrojenje za kompostiranje sa maksimalnim godišnjim kapacitetom za prijem i tretiranje oko 10.000 tona biorazgradivog otpada.
Funkcionisanje deponije finansirano je od strane kompanije OP "Environment".
Kao rezultat aktivnosti kompanije „AD“ u selu Košava utvrđeno je zagađenje površine od 87,9 hektara stvorenog mulja i filtrirnih „kolača“ iz proizvodnog otpada koji sadrže teške metale, fluor i radionuklide. U poslednje tri godine, kao rezultat primenjenih metoda, preduzeće je ispraznilo i isporučilo za odlaganje između 20 do 30 hiljada tona mulja i filtrirnih „kolača“, paralelno sa biološkom rekultivacijom oko 13 hektara kontaminirane površine.
Jedan od vodećih problema koji se javio je i uskladištenje i zbrinjavanje pesticida koji potiču iz poslednjih decenija dvadesetog veka, naročito sa napuštenih farmi. Na lokalitetu u blizini sela Žeglica na siguran način za životnu sredinu i zdravlje ljudi, smešteno je oko 130 m3 zabranjenih pesticida i pesticida sa isteklim rokom primene. Navedeni pesticidi se prikupljaju, sortiraju, odvaja se ambalaža, i grupišu u "B-B kocke". Na ovaj način, konačno je rešen problem zagađenja ne samo poljoprivrednih i nepoljoprivrednih površina, već i mogućnosti nekontrolisanog zagađenja svih ekosistema.
Projekat „Ekološki prihvatljivo odlaganje zastarelih pesticida i drugih sredstava za zaštitu bilja sa isteklim rokom“ koji se finansira u okviru Bugarsko-švajcarskog programa saradnje obuhvata izgradnju dva skladišta za uskladištenje organskih zagađivača (pesticidi, opasni otpad i druga sredstva za zaštitu bilja sa proteklim rokom važenja). Oba skladišta se nalaze na predmetnom području, Vidinski okrug, i to „Magacin 35“ u mestu Dimovo, i „Magacin 133“ u selu Rakovica.
Po projektu, organski kontaminanti biće prepakivani, transportovani i predati na konačno odlaganje, a skladišta će se očistiti, a vidljivo kontaminirani gornji sloj zemlje ispred skladišta zameniti čistom zemljom ili drobljenim kamenom.
U sklopu najbolje prakse zaštite zemljišta, poslednjih godina, posebna pažnja je posvećena uvođenju „No-till“ tehnologije u obradi poljoprivrednog zemljišta. Naime, glavna tema Sedmog nacionalnog poljoprivrednog seminara Nacionalne asocijacije proizvođača žitarica (NASGP), a saglasno uputstvima Svetske organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO)bila je „No-Till“ tehnologija u cilju je zaštite zemljišta od daljih degradacija. Ova tehnologija podrazumeva pristup upravljanju agro i ekosistemima radi poboljšanja održive produktivnosti, povećane profitabilnosti i sigurnosti hrane uz istovremeno održavanje i poboljšanje baze resursa i životne sredine.