3.1 Pristup zaštite useva zasnovan na pesticidima
Osnovni cilj klasične poljoprivredne proizvodnje je maksimiziranje prinosa po jedinici poljoprivredne površine. Kako bi se ostvario ovaj cilj, klasična poljoprivreda u svom procesu proizvodnje troši enormne količine neobnovljivih prirodnih resursa i energije, te razne vrste agrohemikalija – pesticida, mineralna đubriva.
Pesticidi su hemijska jedinjenja ili smeše, koji se koriste za otklanjanje, suzbijanje i uništavanje biljnih i drugih štetočina. Za razliku od većine zagađujućih materija koje se u životnu sredinu unose bez određenog cilja, pesticidi se unose sa namerom da pomognu čoveku, povećanjem prinosa u ishrani, zaštiti životne sredine u “borbi” protiv štetnih mikroorganizama i brojnih štetočina. Delovanje pesticida na biocenoze i životnu sredinu u celini je veoma složen i raznovrstan.
S druge strane, ubrzano uvećanje broja stanovnika na planeti Zemlji, te potreba za dovoljnim količinama hrane i dalje održava koncept konvencionalne poljoprivrede kao vodeći u poljoprivrednoj proizvodnji. Veoma je značajno da se kako tokom vegetacije, tako i tokom čuvanja proizvedeni proizvodi i hrana sačuvaju što znači da je neophodno uklanjanje ili suzbijanje štetnih organizama. Štete na gajenim biljkama prouzrokuju: insekti, grinje, nematode, puževi, glodari, neke vrste ptica kao i prouzrokovači bolesti: gljive, bakterije, virusi, fitoplazme, rikecije… Takođe, kao posledica promena klimatskih uslova, kao i pristupa u suzbijanju korova poslednjih decenija (pre-em, post-em herbididi) primećuju se promene u sastavu korovske flore kako na ruderalnim staništima tako i na obradivim površinama. Registruje se dominantno prisustvo uskolisnih termofilnih vrsta i krupnosemenih širokolisnih korova u okopavinama. Korovi tolerantni na sušu sa dubokim korenom i krupnosemeni, zatim korovske vrste koje su razvile rezistentne forme u nekim krajevima kao što su višegodišnji korovi kao Sorghum halepense, Cirsium arvense, Convolvulus arvensis, Ambrosia artemisiifolia i drugi, sve su dominantniji.
Izuzetno razvijeni trgovinski putevi, promet poljoprivrednih dobara, uvođenje novih gajenih biljaka, često teško adaptabilnih u novoj sredini dovela je i do unošenja brojnih novih štetnih organizama, kao što su Diabrotica virgifera (kukuruzna zlatica), Tuta absoluta (južnoamerički miner paradajza), Drosophilla suzukii (voćna mušica), Pepino tomato virus, Scaphoides titanus (cikada, vektor zlatastog žutila vinove loze) i drugi, primoravaju da se rešenje potraži u primeni pesticida.
U svetskoj poljoprivredi, prema podacima Svetske organizacije za hranu (FAO), gubici od različitih štetnih organizama u biljnoj proizvodnji su oko 28% što jasno ukazuje da je primena pesticida – sredstava za zaštitu bilja, u cilju smanjenja gubitaka i obezbeđivanja sigurne proizvodnje neophodna.[1] Na drugoj strani pesticidi predstavljaju određeni rizik za ljude i životnu sredinu, stoga je cilj da se taj rizik smanji na najmanju meru u cilju dobijanja zdravstveno bezbedne hrane sa aspekta primene pesticida.
Pravilna primena pesticida je osnov uspešne zaštite bilja i zaštite čovekove sredine koja doprinosi boljoj efikasnosti pesticida kao i ekonomski opravdanu primenu. Upravo stoga, pravilna primena pesticida između ostalog podrazumeva:
- primena u skladu da registracijom pesticida,
- primena u skladu sa deklaracijom uputstvom za primenu,
- primena u skladu sa načelima dobre poljoprivredne prakse i integralne zaštite bilja,
- primena na način koji ne ugrožava zdravlje ljudi, životina i nepotrebno povećava njihovo izlaganje sredstvima za zaštitu bilja,
- primena na način kojim se ne ugrožava životna sredi
Određeni, vrlo često veliki doprinos zaštiti i očuvanju životne sredine može se ostvariti sprovođenjem odgovarajućih mera u zaštiti gajenog bilja kao što su:
- Smanjivanje zagađivanja životne sredine putem racionalizacije primene pesticida;
- Primena pesticida u skladu sa zahtevima GAP (Global Agricultural Practice) politike primene hemijskih sredstava;
- Poštovanje nacionalnih i međunarodnih zakonskih propisa vezanih za primenu pesticida u zaštiti gajenog bilja i šuma;
U skladu sa stvarnim mogućnostima, a u cilju zaštite i očuvanja životne sredine, koristiće se alternativna rešenja u primeni pesticida u zaštiti gajenog bilja ili kombinovanje primene pesticida i drugih metoda.
[1] Forgić, Gordana (2014): Pravilna primena pesticida kao osnov uspešne zaštite bilja i zaštite čovekove sredine, PSSS „Sombor“ doo, Sombor
3.2 Uticaj pesticida na zemljišta i alternativne metode
Pod pojmom „sudbina pesticida u životnoj sredini“ podrazumevaju se svi procesi kretanja i transformacije, od kojih su zbog potencijalne dužine trajanja i efekata koje mogu proizvesti, najznačajniji oni koji se dešavaju u zemljištu. Bez obzira da li u zemljište dospevaju direktnom primenom ili na indirektan način, dalja sudbina pesticida u ovom medijumu će zavisiti od međusobnog dejstva niza složenih fizičko-hemijskih procesa. Na sudbinu pesticida u životnoj sredini utiču procesi koji se mogu grupisati u tri celine:
- adsorpcija (vezivanje pesticida za mineralnu i organsku materiju zemljišta)
- degradacija (hemijska, fotohemijska i mikrobiološka)
- transport (kretanje pesticida u životnoj sredini – isparavanje, ispiranje, spiranje i usvajanje biljkama)
Posle primene pesticidnog preparata, molekuli aktivne materije izvesno vreme ostaju na mestu na koje su i naneti, a zatim se pod uticajem kretanja vazduha ili vode mogu transportovati u atmosferu (isparavanje), u dublje slojeve zemljišta (ispiranje) ili lateralno po površini zemljišta (spiranje). Ispiranje je od pomenutih procesa najvažniji proces sa stanovišta zaštite životne sredine, jer predstavlja potencijalnu opasnost zagađenja podzemnih voda. Ovaj proces predstavlja vertikalno premeštanje jedinjenja po profilu zemljišta. Spiranje predstavlja horizontalno premeštanje molekula pesticida po površini zemljišta.
Smanjenje primena agrohemikalija, pre svega pesticida, a sa ciljem da se ostvari uspešna zaštita bilja, ostavlja sužen izbor, koji se svodi na primenu preventivnih i represivnih mera sprečavanja pojave i suzbijanja bolesti, štetočina i korovskih vrsta.
Preventivne mere imaju za cilj otklanjanje uslova koji pogoduju razvoju štetnih organizama i obezbeđuju dobru vitalnost i otpornost gajenih vrsta. Od preventivnih mera, mogu se izdvojiti: rejonizacija biljnih vrsta, selekcija tolerantnih i otpornih genotipova sorti i hibrida, upotreba zdravog, deklarisanog semena i sadnog materijala, pravilna manipulacija semenskim i sadnim materijalom, poštovanje plodosmene, održavanje povoljnog vodnog režima gajenog bilja, biološke mere, očuvanje biološke raznovrsnosti...
Pod mehaničkim merama podrazumevaju se različiti postupci za fizičko uklanjanje štetnih organizama, postavljanje lovnih i feromonskih klopki. Primena pobrojanih mera ima za cilj očuvanje dobrog zdravstvenog i kondicionog stanja gajene biljke, radi produktivnosti i profitabilnosti poljoprivredne proizvodnje.
Suzbijanje korovskih biljaka je mera koja ima najveći uticaj na zagađenje zemljišta, a posredno i vodotokova. Upravo stoga, smanjenje ili potpuno odsustvo primene herbicida u cilju zaštite useva i zasada mora biti svebuhvatno kroz kombinovanje brojnih mera. Sve mere suzbijanja korova mogu da se podele na indirektne i direktne. Od indirektnih mera značajno je ispravno postupanje sa raznim otpacima i ostacima u poljoprivredi, ispravno negovanje i upotreba stajnjaka i komposta, uništavanje korovskih biljaka na nepoljoprivrednim površinama i održavanje čistoće poljoprivrednih mašina, objekata i ekonomskih dvorišta, setva čistog semena... Direktne mere suzbijanja korova podrazumevaju primenu agrotehničkih (obrada zemljišta, zaoravanje strništa, predsetvena priprema zemljišta, đubrenje, setva i plodored...), bioloških (infekcijom korova nekim fitopatogenim organizmima ili prenamnožavanjem insekata i grinja), fizičkih (korišćenje malčeva, mehaničke, pneumatske i termičke mere tj. primena plamena) i hemijskih mera (primena herbicida i arboricida). Sve pobrojane mere stvaraju povoljne uslove za brži razvoj useva i povećavaju njegovu konkurentsku sposobnost u odnosu na korovske biljke.
3.3 Ekološki prihvatljivi načini upravljanja usevima
Čovečanstvo dugo traži odgovor na pitanje kako uklopiti poljoprivredu u celokupni ekonomski razvoj, a zaštiti okolinu? Odgovori se poslednjih decenija nalaze u razvijanju tzv. alternativnih proizvodnji kao što su: integralna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, održiva poljoprivreda, poljoprivreda održivog zemljišta, biodinamička poljoprivreda, „Slash and Burn" („poseci i spali“) poljoprivreda, urbana poljoprivreda.
Integralni tip poljoprivredne proizvodnje predstavlja pristup proizvodnji u kojem se racionalnije i stručnije upotrebljavaju pesticidi i mineralna đubriva. Iako je ona korak ispred konvencionalne poljoprivrede, ipak ima štetnih delovanja na ekosistem, ali u znatno manjem obimu od konvencionalne.
Ekološku poljoprivredu mnogi znaju još i kao organsku proizvodnju jer je utemeljena na načelima o očuvanju zdravlja ljudi, kvalitetu zemljišta i ekosistema. Metode njene proizvodnje oslanjaju se na proizvodne inpute iz biološke raznovrsnosti bez upotrebe sintetičkih inputa, sredstava i materijala. Eko poljoprivreda proizvodi hranu bez upotrebe mineralnih đubriva, genetički modifikovanih (GMO) organizama, pesticida i drugih hemijskih preparata. Celokupan sistem proizvodnje razvija održivi agroekosistem na bazi prirodne sposobnosti održivosti biljaka životinja i predela. Kako u svetu tako i na našim prostorima takva poljoprivreda je sve prepoznatljivija i ekonomski interesantnija poljoprivrednicima i farmerima.
Pod pojmom održiva poljoprivreda podrazumeva se proizvodnja hrane, vlakana ili drugih biljnih ili životinjskih proizvoda gde se koriste poljoprivredne tehnike koje štite životnu sredinu, javno zdravlje, ljudsku zajednicu i poštuju principe dobrobiti životinja. Ovaj oblik poljoprivrede omogućava proizvodnju zdrave hrane, bez ugrožavanja proizvodnih resursa za buduće generacije i ostavlja mogućnost da učine isto. Koncept proizvodnje, u ratarskoj i stočarskoj proizvodnji, zasniva se na nekorišćenju otrovnih hemijskih preparata, sintetičkih đubriva i (GMO) semena. Racionalno se koriste zemljište, voda ili drugi prirodni resursi. Primenjuju se tehnike za formiranje plodoreda, konzervacija zemljišta ili pašnjaka. Formiraju se takozvane održive farme čiji je osnovni cilj zaštita biološke raznovrsnosti. Ovakav oblik proizvodnje u svetu još nije na nekom visokom nivou za koji se pobornici takve proizvodnje zalažu. Osnovni razlog za to je slaba ekonomska dobit.
Poljoprivredna održivog zemljišta, kako joj i ime kaže, je koja proizvodnja u prvi plan stavlja najvažniji poljoprivredni resurs - zemljište. Zasniva se na nekoliko principa čiji je cilj iskorišćavanje zemljišta i dugoročno očuvanje njegovog kvaliteta i životne sredine. Prvi ključni princip se odnosi na minimalnu mehaničku obradu zemljišta, zaustavljanje erozije i sprečavanje gubitaka neophodne vlage u zemljištu. Drugi princip sličan je kao i prvi, ali se odnosi samo na površinski sloj zemljišta i upravljanje takozvanim vrhom zemljišta gde se pokušava stvoriti stalni organski pokrivač koji može da omogući rast organizama razgradnjom organskih materija u zemljišnoj strukturi, što je poželjno za povećanje visokog nivoa organske materije koja će delovati kao đubrivo u zemljištu. I treći princip, koji se zasniva na praksi plodoreda sa više od dve vrste žitarica kao rotacioni usevi koji bi delovali kao prirodni insekticidi i herbicidi protiv štetočina i pojedinih kultura.
Biodinamička poljoprivredna proizvodnja se zasniva na Štajnerovim tezama o postojanju "životne snage" u poljoprivrednim kulturama i zemljištu, a svako imanje ili farma trebali bi da budu zaokružen sistem i poseban uravnotežen organizam. Ovakav oblik poljoprivrede potpuno izbacuje gajenje u monokulturi. Biodinamička farma koristi sve metode proizvodnje kao i kod organske proizvodnje. To znači da se ne upotrebljavaju pesticidi, herbicidi i druga zaštitna sredstva. Pospešuje se zatravljivanje, obavlja se kompostiranje, stvara se kompatibilnost biljaka, integrišu se usevi i stoka, a oranje i kultiviranje zemlje se obavlja uz minimalnu upotrebu mehanizacije. Uključuje različite načine pripreme zemljišta i komposta i upotrebu astrološkog kalendara pri određivanju vremena sadnje i žetve. Tačnije, koristi se mesečev setveni kalendar.
Jedan potpuno novi koncept za koji na našim prostorima nema interesovanja je tzv. „poseci i spali“ ili “Slash and Burn” proizvodnja. Teško da ima potrebe za njom jer koncept karakterističan za gotovo sva plemena tropskog pojasa i kišnih šuma gde se iskrči manja površina u šumi, nakon čega se porušena vegetacija zapali, a pepeo koji ostane, plodno je đubrivo čime se povećava pH vrednost zemljišta za buduće najviše 3 godine. Pre nego što su veštačka đubriva bila dostupna, vatra je bila jedna od najraširenijih metoda poboljšanja karakteristika zemljišta.
Smanjivanje površina obradivog poljoprivrednog zemljišta i veća tražnja hrane doveli su do ovog, za naše uslove, novog koncepta poljoprivredne proizvodnje, tzv. urbane poljoprivrede. Na vrhovima zgrada, napuštenim objektima i halama, ili u privatnim vrtovima svaki deo zemljišta se iskorišćava da bi se gajilo ekološki prihvatljivo voće i povrće. U razvijenim zemljama sve više se pojavljuju takozvani komercijalni staklenici u stambenim zgradama u vlasništvu kompanija koje te proizvode iz staklenika plasiraju na obližnje tržište pod sinonimom "brzo i sveže". Da ovakva poljoprivreda ima održiv koncept u budućnosti pokazuju i sve zastupljeniji arhitektonski planovi koji veliku pažnju posvećuju razvijanju zelenih vertikalnih vrtova u velikim urbanim regijama.
Jedan od rešenja smanjenja zagađenja životne sredine (zemljište, voda, vazduh), a u sklopu aktivnosti u poljoprivrednoj proizvodnji leži u primeni Dobre poljoprivredne prakse (GAP – Good Agricultural Practice). Dobra poljoprivredna praksa zasniva se na kontroli kritičnih tačaka i kvaliteta proizvoda datih u okviru regulative Svetske zdravstvene organizacije. Korist od proizvodnje na osnovama dobre poljoprivredne prakse imaju: mali, srednji i veliki proizvođači, kroz dodatnu vrednost svih proizvoda i lakši pristup pijaci, potrošači, kroz bolji kvalitet i sigurniju hranu kao i svi ostali kroz kvalitetniju životnu sredinu. Koncept dobre poljoprivredne prakse podrazumeva primenu znanja u korišćenju prirodnih resursa na održivim principima kako bi se proizvela sigurna, zdravstveno-bezbedna hrana i drugi poljoprivredni proizvodi, na human način i uz obezbeđenje ekonomske isplativosti i društvene stabilnosti.
Principima dobre poljoprivredne prakse definisani su parametri i vrednosti koje moraju da se poštuju u okviru proizvodnog sistema i koje periodično kontrolišu nadležne institucije. Na bazi principa dobre poljoprivredne prakse definiše se način rada i proizvodnje za svaki proizvodni sistem, uvek poštujući specifičnosti datog agroekosistema.
Osnove dobre poljoprivredne prakse obuhvataju principe iz jedanaest područja bitnih za proizvodnju: zemljište, voda, poljoprivredna proizvodnja, zaštita useva, gajenje stoke, zdravlje stoke, dobrobit stoke, ubiranje proizvoda, prerada i skladištenje na farmi, upravljanje energijom i otpadom, dobrobit, zdravlje i sigurnost ljudi, živi svet i pejzaž.
Jedno od najznačajnijih područja Dobre poljoprivredne prakse predstavlja zemljište jer fizičko-hemijska svojstva i biološka aktivnost zemljišta su ključni za održanje produktivnosti poljoprivrede. Upravljanje zemljištem omogućuje smanjenje na minimum gubitka kvaliteta zemljišta, zatim gubici erozijom, oticanjem i oceđivanjem površinskih i podzemnih voda. Fizička i hemijska struktura i biološka aktivnost zemljišta određuju njegovu plodnost i značajne su za održanje zemljišne produktivnosti. Održavanje i povećanje plodnosti zemljišta se, između ostalog, postiže minimiziranjem gubitka zemljišnih čestica i hranljivih materija putem erozije, oticanja i njihove infiltracije u podzemne vode. Takvi gubici predstavljaju neefikasno i neodrživo upravljanje zemljištem kao prirodnim resursom. Održiva poljoprivredna proizvodnja teži povećanju biološke aktivnosti zemljišta i zaštiti okolne flore i faune. Dobra poljoprivredna praksa u pogledu upravljanja zemljištem podrazumeva:
- Upravljanje proizvodnjom u skladu sa potencijalom zemljišta, uz vođenje evidencije o inputima I autputima svake organizacione jedinice;
- Održavanje i poboljšanje organske materije u zemljištu, primenom odgovarajućeg plodoreda i racionalne mehaničke obrade zemljišta;
- Održavanje biljnog pokrivača, radi smanjenja štetnog dejstva erozije;
- Primenu agrohemikalija i organskih i neorganskih đubriva u adekvatnim količinama, rokovima i metodama koje odgovaraju agrotehničkim zahtevima i zahtevima obezbeđenja ljudskog zdravlja i zdrave životne sredine
Jedan od vodećih principa Dobre poljoprivredne prakse, poljoprivredna proizvodnja mora da poštuje pravilan izbor gajenih vrsta i sorti uz odgovarajući plodored u skladu s ekološktm uslovima i zahtevima tržišta, ali uz očuvanje plodnosti zemljišta i primenu svih mera preventive i predostrožnosti.
Takođe, jedan od temeljnih principa Dobre poljoprivredne prakse je i zaštita useva. Očuvanje dobrog zdravstvenog stanja useva zahteva dugoročnu strategiju upravljanja rizikom, uz korišćenje svih mera biološke zaštite (sorte otporne na bolesti i štetočne, plodored, prirodne koridore za korisne insekte i minimalnu upotrebu pesticida i drugih hemikalija) je osnov zaštite životne sredine.
3.4 Pregled upravljanja merama zaštite bilja na području Zaječarskog i Vidinskog okruga
Zaječarski okrug
Na području Zaječarskog upravnog okruga, više od 98 % poljoprivrednog zemljišta obrađuju poljoprivredna gazdinstva, a ostatak proizvodnje se odvija u okviru tri kompanije koje obrađuju preko 3000 hektara. Ratarska i voćarska proizvodnja se odvija na parcelama Poljoprivrednog dobra „Zaječar“ koje posluje u okviru Agromarket Grupa, ratarska, voćarska i stočarska proizvodnja na parcelama „Delta Agrar“ Zaječar, u okviru „Delta Holding“, a ratarska proizvodnja u Poljoprivredno dobro „Salaš“ u Salašu. U ove tri kompanije zaposleno je preko 10 poljoprivrednih stručnjaka raznih specijalnosti. Na posmatranom području svoje aktivnosti realizuju i dve poljoprivredne stručne službe, PSSS „Agroznanje“, PSSS „Poljoservis“ sa više od 10 savetodavaca, specijalista biljne proizvodnje. Uz to, u više od 20 poljoprivrednih apoteka zaposleno je preko 25 poljoprivrednih inženjera, prevshodno specijalista zaštite bilja. Na posmatranoj teritoriji aktivnosti poverene od strane države ispunjava i Zavod za javno zdravlje „Timok“ Zaječar. Takođe, zdravstvenu kontrolu gajenog bilja sprovode i tri inspektrora Uprave za zaštitu bilja pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije.
Vidinski okrug
Na posmatranom području, ovlašćena organizacija „RIEV“ iz Montana kontroliše i prati stanje i preduzima mere za očuvanje zemljišta. Stanje zemljišta obuhvata vršenje inspekcijskih pregleda radi očuvanja, poboljšanja strukture i plodnosti zemljišta. Pored ostalih, zaštita zemljišta uključuje pojačane aktivnosti u domenu kontrole:
- skladištenja i upotrebe sredstava za zaštitu bilja;
- zaštita tla od vode i erozije vetra;
- nivoa humusa u zemljištu;
- rekultivacija oštećenih zemljišta.
Na osnovu utvrđenog stanja, „RIEV“ nalaže preduzimanje mera za ograničavanje zagađenja zemljišta, među kojima mogu, u zavisnosti od tipa zemljišta, biti:
- upotreba bio-đubriva sa ciljem zaustavljanja dalje degradacije i povećanja plodnosti zemljišta;
- preporuka za upotrebu pesticida (herbicidi, zemljišni insekticidi...) koji nemaju negativan uticaj na zemljište;
- uvođenje organske poljoprivreda
Tabela 7. Uslovi za održavanje zemljišta u uslovima dobre poljoprivredne prakse i očuvanja životne sredine:
Nacionalni standardi | Mere i preporuke |
1. Za zaštitu tla od erozije: | |
1.1. Poljoprivredna gazdinstva sa jedinstvenim identifikacionim brojem i obradivim površinama većim od minimalnih u okviru programa podrške (najmanje 1 ha za objedinjenu subvenciju površina; 0,5 ha za ostale), obavezno je uključiti u kolektivnu zajedničku setvu na susednim parcelama - najmanje 40% useva, osim površina koje se koriste za proizvodnju duvana |
Za višegodišnje zasade:
|
1.2. Za gajenje poljoprivrednih kultura zabranjena je upotreba priobalnih površina na udaljenosti manjoj od 5 m od reke i drugih vodenih površina |
Kao odgovor na klimatske promene potrebno je:
|
1.3. Obavezno je očuvanje i održavanje postojećih trajnih terasa na poljoprivrednom zemljištu koje se koristi na taj način, te zaključivanje sporazuma između korisnika zemljišta istog profila | Tokom pregleda od strane Tehničkog inspektorata Državnog fonda za poljoprivredu - Agencija za plaćanja za sve poljoprivredne teraraste površine biće potrebno podnošenje zaključenog sporazuma, koji treba da obuhvati barem naznačeni period. |
2. Za očuvanje organske materije | |
2.1. Na jednoj poljoprivrednoj parceli zabranjeno je gajenje u monokulturi više od dve uzastopne godine usev lana, suncokreta, šećerne repe i graška. | Rotacija, plodored useva |
2.2. Obavezno je da se nakon žetve izvrši unošenje žetvenih ostataka u površinski sloj zemljišta radi povećanja organske materije u njemu. Zabranjeno je spaljivanje žetvenih ostataka. |
|
3. Očuvanje strukture zemljišta | |
3.1. Zabranjena je upotreba poljoprivrednih mašina u parcelama sa prekomerno vlažnim zemljištem |
|
4. Obezbeđivanje minimalnog nivoa podrške prirodnim staništima | |
4.1. Poljoprivrednici koji koriste trajno zasejane površine (pašnjaci i livade) moraju održavati minimalnu gustinu od 0,15 komada žive stoke po hektaru ili izvršiti najmanje 1 kosidbu za dotičnu godinu - do 15. jula za ravničarska područja i do 15. avgusta za planinska područja koja su svrstana u planinska područja sa nepovoljnijim uslovima. |
|
4.2. Nužno je da se trajni pašnjaci i livade očiste od neželjenog žbunastog rastinja. Permanentno suzbijanti agresivne biljne vrste sa izraženom pokrovnošću i velikim stepenom stalnosti kao što su paprat (Pteridium aquilinum), čemerika (Veratrum spp.), pajasen-kiselo drvo (Ailanthus altissima), bagremac (Amorpha fruticosa) i divlje kupine (Rubus fruticosus). Za poljoprivredna zemljišta (travnjaci) visoke prirodne vrednosti, zemljišta koja spadaju u Nacionalnu ekološku mrežu “Natura 2000” i zaštićena područja, zavisno od položaja livade ili pašnjaka, dopušteno je ostavljati mozaički uređeno pojedinačno ili grozdasto drveće - grmlje i/ili polja do 25% površina od ukupnog travnjaka |
|
4.3. Obavezna je zaštita poljoprivrednih površina u blizini šuma od širenja drvenastog bilja i grmlja |
|
4.4. Kada koristi vodu za navodnjavanje, poljoprivrednik mora imati odgovarajući dokument za pravo korišćenja (dozvola, ugovor itd.). |
|
5. Za očuvanje i upravljanje upotrebom vode | |
5.1. Kada koristi vodu za navodnjavanje, poljoprivrednik mora imati odgovarajući dokument za pravo korišćenja (dozvola, ugovor itd.). |
Režim dozvola za uzimanje vode i korišćenje vodnih objekata uređen je Zakonom o vodama, čl. 52. |
3.5 Dobra praksa za zaštitu bilja u EU
EU poseduje jedno od najnaprednijih zakonodavstava o hemikalijama na svetu pod nazivom REACH (registracija, procena, odobrenje i ograničenje hemikalija). Sve hemijske supstance proizvedene ili uvezene u EU moraju se registrovati u Evropskoj agenciji za hemikalije koja se nalazi u Helsinkiju. U suprotnom, ne može se prodavati u EU. Posebno strogi propisi primenjuju se na najopasnije proizvode. Kompanije su odgovorne za procenu i upravljanje svim rizicima od hemikalija koje koriste ili prodaju u EU i za davanje odgovarajućih bezbednosnih saveta kupcima o tome kako se sa hemikalijama postupa.
Da li koristiti pesticide, čime i koliko prskati pitanje je ekonomske odluke? Nekada je ekonomičnije prihvatiti malo prisustvo prouzrokovača bolesti, štetočina i korova nego vršiti tretiranje. No pre toga, treba utvrditi „prag štetnosti“ za svakog pojedinog štetnog organizma (prouzrokovača bolesti, štetočine ili korovske vrste), odnosno broj jedinki ili oštećene površine koja može ugroziti proizvodnju određene gajene biljke. Momenat u kome postaje isplativo koristiti pesticide opisuje se kao ’’ekonomski prag isplativosti’’. Tek na osnovu utvrđena ova dva parametra, kao i konsultacije sa stručnjakom-specijalistom za zaštitu bilja, mogu se preduzeti mere hemisjke zaštite koje su zasnovane na pravilima dobre poljoprivredne prakse za zaštitu bilja.
Ovaj termin, dobra poljoprivredna praksa za zaštitu bilja (GPPP - Good Plant Protection Practice) obuhvata:
- izbor, doziranje i vreme primene sredstava za zaštitu bilja (pesticida) na bilje i biljne proizvode radi obezbeđenja efikasne zaštite uz mogućnost bioloških i agrotehničkih mera zaštite.
- svaki pesticid koji se nalazi na tržištu EU mora imati odobrenje za određene upotrebe od strane regulatornih tela kao same EU, tako i svake pojedinačne zemlje članice EU, odnosno Uprave za bezbednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, sa doziranjem i instrukcijama koji odgovaraju uslovima u
- na pakovanju ili deklaraciji mora sadržati osnovne informacije o načinu upotrebe, rizicima i aktivnostima koje se trebaju preduzeti u hitnim slučajevima (prosipanje, trovanje)
- svaka registrovana poljoapoteka mora imati kvalifikovanog stručnjaka koji će dati pojašnjenja o načinu upotrebe i mjerama predostrožnosti koje treba preduzeti
- ustrojen sistem vođenja evidencije, prema kojem dobavljač i korisnik pesticida moraju voditi evidenciju o tome koji je pesticid korišćen, gde, kada, za šta i u kojoj količini.
- permanentno organizovanje programa obuke u cilju podučavanja poljoprivrednika o tome kako koristiti pesticide bezbedno, efikasno i u skladu sa zakonom.
Poštovanjem pravila GPPP obezbeđuje se da pesticidi: deluju efikasno i da nemaju neprihvatljiv uticaj:
- na zdravlje ljudi i životinja,
- direktno ili indirektno životnu sredinu,
- bilje ili biljne proizvode i ne nakupljaju se u zemljištu i u lancu ishrane,
- površinske i podzemne vode,
- neciljane organizme i
- ne uzrokuju nepotrebne patnje štetočina koje
Pravilna primena pesticida obezbeđuje sprečavanje:
- nanošenja na druge gajene kulture ili drugo neciljano bilje
- negativnih posledica usled neadekvatnog čišćenja prskalica između dve upotrebe
- primene u neadekvatnoj fazi razvoja biljke
- primene neadekvatnog utroška vode
- nekontrolisanog tretiranja na adekvatnimtemperaturama
- neadekvatne zaštite bilja ili biljnih proizvoda odštetnih organizama ili njihovog delovanja
Poštovanjem pravila GPPP ostvaruje se da se prilikom tretiranja sprečava izloženost ljudi i domaćih životinja pesticidima i poštovanje vremenskog razmaka od primene pesticida do:
- setve ili sadnje kulture koja se štiti
- setve ili sadnje sledeće kulture u plodoredu
- perioda kada se dozvoljava ulazak ljudi ili životinja na tretiranu površinu (radna karenca)
- berbe, žetve, košenja, vađenja iz zemljišta i prerade uskladištenih poljoprivrednih proizvoda (karenca)
- upotrebe ili konzumiranja proiz
Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti bilja omogućava da prilikom tretiranja spreči da pesticid dospe:
- u vodoizvorišta, vodotoke, bunare, jezera, more i druge površinske i podzemne vode
- u objekte koji služe za snabdevanje vodom za piće
- na susedne kulture i ostale poljoprivredne površine
- objekte u kojima borave ljudi
- objekte u kojima se uzgajaju domaće životinje ili drži divljač ili u druge neciljane objekte
Pridržavanjem pravila GPPP koja važe u zemljama Evropske unije ostvaruje se da najmanje 48 sati pre tretiranja pesticidom opasnim za pčele, posebno u vreme cvetanja poljoprivrednih kultura, korisnik treba da obavesti javnost, a naročito pčelare o:
- datumu i predviđenom satu tretiranja
- trgovačkom nazivu pesticida
- nazivu i imenu korisnika pesticida
- podacima o mestu tretiranja
- u trenutku tretiranja pesticidima opasnim za pčele, u višegodišnjim zasadima ukoliko korovske vrste cvetaju moraju biti pokošene ili da se na neki drugi način spriječi da pesticid dođe u dodir sa cvetovima porasto
- u vreme cvetanja poljoprivrednih kultura ne primenjuju se sistemični pesticidi opasni za pčele. Kontaktni pesticidi opasni za pčele u vreme cvetanja poljoprivrednih kultura primenjuju se samo u noćnim satima i to počev od dva sata nakon zalaska do dva sata pre izlaska Sunca
Posebno poglavnje okviru GPPP, posvećeno je zaštiti drugog, veoma značajnog resursa, vode. Takođe, propisano je i da primena pesticida i njihova priprema:
- ne treba da se vrši u blizini izvorišta voda, vodotoka, bunara i drugih površinskih i podzemnih voda kao i objekata za snabdevanje vodom za piće već prema upozorenjima i obaveštenjima na etiketi.
- ostaci rastvora pesticida se ne izlivaju u izvore voda, površinske i podzemne Voda koja je korišćena za pranje uređaja za primenu pesticida treba da se rasprši po površini koja je tretirana tim pesticidom ili se sa njom postupa kao sa opasnim otpadom u skladu sa zakonom kojim se uređuje upravljanje otpadom.
- tretiranje ne vršiti u blizini vodozaštitnih zona u skladu sa zakonom koji uređuje zaštitu voda uputstvima za upotrebu i oznakama na etiketi.
- nakon upotrebe pesticida sa praznom ambalažom se postupa u skladu sa uputstvom na etiketi
- sa ambalažom u kojoj ima ostataka pesticida, otpadom koji je zagađen pesticidima, kao i pesticidima kojima je istekla garancija ili rok upotrebe, postupa se kao sa opasnim otpadom u skladu sa zakonom kojim je uređeno upravljanje otpadom.